U ovoj po mnogima bezizlaznoj situaciji, s obzirom na to da imamo jedan mali bod i pogotovo zato, jer po igri “vatreni” djeluju kao da su ugašeni, najbolji je osjećaj od svega da su uoči sljedećeg dvoboja u Leipzigu “azzurri” ti koji se tresu, doslovno pribojavaju nadmetanja s Hrvatskom. S druge strane, naši, praktički prežaljeni, u stanju su izvesti još jedan povijesni podvig. I pobjedom domoći se drugog mjesta u našoj grupi.
Bilo je tih povijesnih pobjeda otkako je naša reprezentacija zakoračila na europsku scenu, može ih se nabrajati, ali izvan svake sumnje posebni nam je pečat dala ona u Palermu, protiv Italije u trećem kolu kvalifikacija za debi na Euru 1996. u Engleskoj.
Tomislav Ivić, genijalni strateg, tada u ulozi direktora reprezentacije, predvodio je našu reprezentaciju, s obzirom na to da je izbornik Miroslav Blažević bio suspendiran zbog ispada na utakmici eurokupa Dinama u Auxerreu. Ćiro je u Poreču pripremao momčad na njemu svojstven način, kreirao je pobjednički ambijent i kad je saznao za suspenziju, forsirao je da ga na klupi zamijeni njegov pomoćnik Branko Ivanković. Međutim, Ivić je odlučio sve uzeti u svoje ruke, zamislio je sasvim drugi pristup toj utakmici…
Kad su novinari pitali koji je sastav momčadi, prilikom najave nadmetanja protiv Italije, na press konferenciji dogodila se jedna opaka intervencija Ivića u odnosu na Blaževića.
Ćiro je tumačio:
– Mi još nismo raščistili sve dileme. Ni mi još ne znamo sastav.
Ivić je uzvratio:
– Ti ga ne znaš, ja ga znam.
Prema treninzima bilo je bjelodano da Blažević ima ofenzivnu ideju s Igorom Pamićem u napadačkom tandemu s Davorom Šukerom, s trojicom stopera u obrani (Štimac, Jerkan, Bilić), s petoricom u moćnom veznom redu (Jurčević, Prosinečki, Boban, Asanović, Jarni). Ivić se odlučio za jednu bitnu izmjenu: van Pamić, a unutra Elvis Brajković, s jednim špicom Šukerom. Tako je Paminjo ostao nasukan, jer ne samo da je izostavljen iz udarne jedanaestorke, nego ga Ivić nije stavio u protokol, tada među 16 igrača, te ga je poslao na tribinu.
Ivić je praktično postavio beton-obranu, s defenzivnim Brajkovićem, zaduženim za Roberta Baggia, tada jednog od najopasnijih napadača na svijetu, koji je bio udarni igrač “azzurra”, dobitnik Ballon d‘Ora 1993. France Footballa, predvodnik moćne Italije, vicešampiona svijeta.
Treba znati da su napuhani Talijani tretirali “kockaste” kao autsajdere, bez obzira na činjenicu da smo imali doslovno gomilu vrhunskih igrača. Zato su i odabrali Palermo za grad domaćin; “azzurri” s renomiranijim rivalima uglavnom igraju u Rimu, Milanu ili Torinu… Italija se tog ljeta vratila iz Amerike s mundijala kao viceprvak. Talijani su u finalu izgubili protiv Brazila na ruletu s bijele točke. Uoči susreta bilo je brojnih provokacija u medijima, uglavnom omalovažavanja. I jedna baš ružna u odnosu na Slavena Bilića, kojeg su predstavili kao intelektualca, diplomiranog pravnika. Giornalisti su došli u Poreč, bili su uvjereni da će Bilić čuvati njihova “božanstvenog repića”, pa kako je Slaven znao zamuckivati, objavljen je podrugljiv naslov u Gazzetti dello sport: “Ba-ba-Baggio, ti fermo io” (ja ću te zaustaviti).
A na utakmici se dogodilo se da se Roberta Baggia nije vidjelo na terenu, ukroćen je od Brajkovića, u svojevrsnom kavezu, uz pomoć i Brajkovića i Bilića. Igra je bila kao naručena za Ivićev gušt: razvučena, dosadna, šahovska partija s naglaskom na čvrstoj obrani. Naša momčad s rasporedom 5-4-1, uz sjajnu igru trisa stopera Bilić-Jerkan-Štimac, uz maestralno vodstvo Zvonimira Bobana, s isturenim Šukerom. Reklo bi se, doslovno igra na sigurno, na 0-0.
I to sve dok Davor Šuker u 26. minuti nije postigao za vodstvo Hrvatske (akcija dvojice bočnih igrača: proboj Jarnija, centaršut, skok Jurčevića, koji je glavom proslijedio loptu na desnu stranu Šukeru, a on matirao Lucu Pagliucu). U drugom poluvremenu ista slika, s jalovom igrom domaćina, da bi u 59. minuti nenadmašni Šuker podebljao vodstvo Hrvatske na 2-0 (Jarni je iznudio korner, izveo ga je Boban, loptu je na suprotnoj strani dočekao Igor Štimac, punom nogom vratio pred vrata Pagliuce, da bi je Šuker glavom spakirao u mrežu).
E to je bio znak za agresivniju, ipak nemoćnu igru Talijana. Zid pred Draženom Ladićem bio je neprobojan, pa je naš vratar, u nekim medijima čak ostao neocijenjen. Ipak, na kraju su domaćini smanjili na 1-2, bilo je to u 90. minuti, strijelac je bio Baggio, ali ne velikan Roberto, nego njegov prezimenjak borbeni Dino.
Naši malobrojni navijači, jer Palermo je daleko na jugu Sicilije, u grotlu od četrdesetak tisuća “tifosa” na stadionu La Favorita, slavili su trijumf Ivićeve škvadre. Taj uspjeh Hrvatske po svemu je bio neočekivan, dobio je odjek u Europi, ali posebno silno u domovini, tada još napaćenoj i okupiranoj od srbijanskih agresora. Izravni televizijski prijenos pratio se u svim domovima Hrvatske, pobjeda nad Italijom izazvala je pravu provalu radosti na ulicama i trgovima gradova i mjesta, pogotovo poslije Ivićevih riječi na kraju utakmice:
– Pobjedu posvećujemo svim stradalima, mrtvima i poginulima, koji su svojom žrtvom omogućili stvaranje hrvatske države, pa tako i ove nogometne momčadi.
Prethodno su “vatreni” dobili dva uvodna kvalifikacijska meča protiv Litve i Estonije (pobjede od 2-0), ali je trijumf u Palermu ustvari bio najava stvaranja hrvatskog “dream teama”, nove nogometne velesile. Tomislav Ivić, kao direktor i privremeni izbornik, iz Palerma je odletio u Monaco, gdje je nakratko bio angažiran kao sportski direktor, uz najavu da će “uvijek ostati na raspolaganju HNS-u”. Međutim, ubrzo je smijenjen s položaja direktora reprezentacije zbog stalnog neslaganja s Blaževićem.
Još jedan detalj: na povratku iz Palerma u zrakoplovu prema Splitu i Zagrebu bilo je slavlja, čašćenja šampanjcem, kada je Blažević na razglasu objavio:
– Evo, moji igrači su me poslije utakmice darivali vrijednim poklonom, dobio sam ručni sat Rolex Daytonu u znak zahvalnosti za sjajno izvedene pripreme i moju zaslugu za veliku pobjedu.
Ustvari, Ćiro je zaista dobio Rolex, ali prije utakmice: dao mu ga je jedan igrač (zamolio je da mu se ne spominje ime), i to s molbom da ga zbog nekog posla proslijedi dalje.
