Predugo traje da Dinamo ima samo jednu pobjedu u Ligi prvaka na gostovanju, zato je se toliko često prisjećamo, ali bio bi red da se to prekine ove godine. Bayern nije najbolja šansa, svakako su veće RB Salzburg i Slovan, međutim, München itekako mami fanove Modrih.
– Pritajeno se nadam da će doći i druga pobjeda u Ligi prvaka. Bilo je prigoda, nije se još dogodilo. Bayern je težak protivnik, oni su, naravno, favoriti, ali u 90 minuta nikad se ne zna, može se čudo dogoditi, treba vjerovati – kazao nam je Josip Šimić, junak tog trijumfa u Amsterdamu 1998. godine nad Ajaxom. Zabio je jedini gol za 1:0 u 68. minuti.
Ajax je tada zvučao jače nego sad jer 1995. je bio prvak Europe, godinu potom izgubio finale Lige prvaka na jedanaesterce od Juventusa, a iako su mu otišli neki igrači, imali su poznata imena poput Van der Sara, Blinda, braće De Boer, Witschgea… Za Dinamo su igrali Ladić, Tokić, G. Jurić, Rukavina, D. Šimić, M. Cvitanović, Krznar, Marić, Šarić, Jeličić i Bišćan, a kasnije su ušli Šabić, Jurčić i strijelac Josip Šimić. Trener je bio Velimir Zajec.
Josip Šimić javio nam se u ponedjeljak na svoj 47. rođendan točno prije nego što je sjeo u automobil s obitelji i krenuo put Münchena. U srce Bavarske dolaze mu i prijatelji te će svi zajedno navijati za Dinamo s tribina Allianz Arene. S vjerom je otišao u Njemačku…
– Uvijek imam vjeru. Ako smo mogli odigrati s Manchester Unitedom na Old Traffordu 0:0, a to je bila najbolja momčad Crvenih vragova ikad, ako smo mogli u Amsterdamu pobijediti Ajax, koji je tada bio neprikosnoven, zašto ne bismo bili u stanju iznenaditi Bayern u Münchenu? Nakon loše igre protiv Hajduka u petak stožerni igrači dat će zadnji atom snage kako bi pokazali da je bilo slučajno što su odigrali tako slabo. Očekujem dobru igru, a hoće li to biti dovoljno za pobjedu, neodlučeno ili minimalan poraz, vidjet će se. Uvijek vjerujem u pobjedu i nadam joj se. Ne bih ni išao u München da se ne nadam pobjedi. Ne bih se niti zaputio da mislim kako će nas…
Nakantati?
– Mislio sam reći nadigrati. Ne, neće nas nakantati, štoviše, smatram da smo dobri i da bismo mogli iznenaditi. Za iznenađenje golman mora biti za ocjenu devet, obrana odigrati partiju života, a napadači zabiti svaku od malog broja šansi. To je jedini recept za pobjedu.
Vaša je ocjena da derbi nije bio prava slika Dinama te da ga treba zaboraviti jer Modri mogu puno bolje?
– Da, mislim da se ne bi dogodio poraz da su se stožerni igrači odmarali, a igrali dečki iz drugog plana. Više bi izgarali, dok su glavni igrači bili premoreni od reprezentativnih utakmica, a osim toga glavama su već bili u Münchenu i nisu odigrali kako znaju. Da su šansu dobili dečki iz drugog plana, odigrali bi odlično, a s time bi se nadali i minutama u Ligi prvaka. Znači, Dinamo je samo trebao dati predah vedetama protiv Hajduka i pobjeda bi najvjerojatnije bila njegova. U najmanju ruku neodlučeno.
Pojednostavit ćemo – kažete da bi Dinamove rezerve matirale Hajduk, a da je prva momčad izgubila zato što je bila mislima na utakmici s Bayernom?
– Dinamo ima jako dobre igrače koje ne bih zvao rezervama, ako ih staviš nije to neka razlika. Reprezentativci su bili umorni od utakmica koje su imali i to treba staviti u jednadžbu. Hajduk je dobro igrao, kvalitetno se postavio, zatvorio je međuprostore, bili su kompaktni… Hajduk je bio čvrst, ali nije imao puno šansi, dok je Dinamo imao stopostotne koje nije zabio. Međutim, to je nogomet… Treba sve zaboraviti, sad je bitan samo dvoboj s Bayernom.
Kako bi Modri pobijedili u Münchenu, netko mora biti vaš nasljednik. Tko bi mogao dati gol?
– Nekako mislim da je Petković taj, da bi u Münchenu baš Petko mogao biti junak. On je rođen za velike utakmice, ako netko posumnja u njegove kvalitete, onda je još bolji. To je jedan od najboljih igrača svih vremena u Dinamu što se tiče napadača.
Inzistirali smo da se prisjeti te pobjede prije 26 godina jer mnogi navijači Dinama koji će biti u Allianz Areni nisu se ni rodili. Kako se klub tada zvao Croatia, zapravo pod imenom Dinamo još čeka prvi trijumf na gostovanju u Ligi prvaka.
– Imali smo dobru momčad. Nismo vjerovali baš do kraja da ih možemo pobijediti jer Ajax je izgledao jako moćno. Na početku utakmice držali smo se otraga, kompaktni, uspjeli smo u prvom poluvremenu sačuvati netaknutu mrežu. Potom je trener Velimir Zajec osjetio da će biti prostora, podignuo je mene s klupe jer znao je da imam brzinu. Prije gola bio sam u šansi koju je golman obranio, vidio sam da će akcija biti još. To se dogodilo, oni su nas napali, a naši veznjaci gurali su lopte među linije, tako je pao i taj gol. Bio sam pun samopouzdanja, momčad je odlično izgledala. Sve se potrefilo. Kao što bi se trebalo u Münchenu da ponovno slavimo…
Ajax je u prvom dijelu imao prigode, Ladić je sjajno branio, jednom je Goran Jurić očistio s gol-crte, ali nakon pogotka Dinamo je mogao zabiti još, posebno je Igor Bišćan imao izglednu priliku, a i sudac ga je oštetio za čistu kontru označujući zaleđe kad je Šimić išao sam na vratara.
Gol je pao nakon prodora Igora Bišćana, kojem je Van der Sar odbio loptu, ali samo do Šimića, čija je parabola s dvadesetak metara odsjela u mreži.
– Tada smo u tri utakmice sa Zajecom osvojili sedam bodova, bili drugi u skupini, a samo je prvi išao dalje. Ukupno smo imali osam bodova. Mislim da se Dinamo sada može boriti sa svima i nadmašiti taj skor. Dečki ne smiju izgubiti samopouzdanje zbog poraza kao što je bio od Hajduka. Bitna je glava, moraju vjerovati u sebe, imaju odličnog trenera, atmosfera je izvrsna u klubu i oko njega, postoje svi pokazatelji da bi mogli nadmašiti bodove iz 1998. Uz podršku navijača koja je strašna. O.K., sada se igraju i dvije utakmice više, ali jedno je ključno – Dinamo će ove sezone biti pravi.
Koliko će izlet u Bavarsku biti lijep, ipak najviše ovisi o zbivanjima na terenu.
– Svi pričamo isto, no to je istina – ako ih u prvih deset-petnaest minuta smirimo te dečki vide da mogu i protiv takve momčadi, neće biti problema. Jedino čega se malo bojim je da ne bi krenuo neki uragan od starta. Izdržimo li to, bit će sve dobro.
