Zanimljive su te priče o mladim igračima. Svi ozbiljniji nogometni klubovi ulažu značajna sredstva u omladinski pogon kako bi sami proizveli igrače koji im trebaju, bez pretjerane potrebe za skupim transferima. Neki pak tvrde da je skuplje odgojiti igrača nego kupiti gotov proizvod. Razne vizije, razna mišljenja, nema potrebe za dubljim analizama, nismo sigurni da bismo na koncu došli do nekog konkretnog zaključka. U ovom tekstu bavit ćemo se – Dinamom. Odnosno, mladim igračima modrog kluba.
Dinamo danas na lageru ima više svojih talentiranih nogometaša nego neki mnogo veći i u Europi poznatiji klubovi. Ti talenti trebali bi biti podloga za jedan snažni, budući europski Dinamo, koji neće biti autsajder, momčad koja, recimo, povremeno zaluta u Ligu prvaka, rasproda najbolje primjerke i opet se vrati na početak u domaćem dvorištu. Taj Dinamo u šaci drži igrače poput Patrika Horvata, Marka Zebića, Nou Mikića, Krešimira Radoša, Josipa Brundića, Mislava Ćutuka, mladog slovenskog vratara Taija Žnuderla… Većina njih već je debitirala za prvu momčad. Na neke od njih trener Mario Kovačević računa za iduću sezonu.
Svi ti dečki koje smo nabrojili nastupili su prošlog vikenda za juniore Modrih koje vodi Jerko Leko, igrali su prvenstvo protiv Lokomotive. Izgubili su 0:2, Lokosi su ih i preskočili na ljestvici, imaju tri boda više. Utakmicu je gledao poznati hrvatski nogometni stručnjak Ilija Lončarević. Pitali smo iskusnog trenera, treba li Dinamo možda negdje biti zabrinut kad mu mladi igrači koji su već skupili minute za prvu momčad i koji su označeni kao veliki talenti gube u juniorskoj konkurenciji?
– Takva utakmica može biti neko ogledalo, ali isto tako ne treba biti. Sama utakmica u puno stvari može biti čisti ‘lažnjak‘, pogotovo s gledišta pojedinaca. Jedno je igra i rezultat momčadi, a drugo su pojedinačni dosezi. Ti mladi dečki su u razvoju, jednog dana postat će igrači u seniorskom okružju, neki bolji, neki lošiji – kazao nam je u uvodu Lončarević.
Priča nam da se na toj utakmici previše toga ipak nije vidjelo.
– Kad bi se na temelju te utakmice razgovaralo o talentima koji su spremni igrati za prve momčadi, bilo Dinama, bilo Lokomotive, onda bi Lokosi već sada mogli slaviti, a Dinamo bi trebao biti jako zabrinut. Što, naravno, nije točno! To je samo slika koja ne nudi istinu. Samo je jedna istina, to su još uvijek mladi igrači, juniori u razvoju. Svaki od njih puno ovisi o momčadi za koju igra. Te, konačno, i o danu, tu mislim na trenutačno stanje u momčadi.
Ilija će kazati i ovo…
– Naravno, stručni stožer Dinama mora se zamisliti, tu ne govorim samo o porazu. Niti jedan element nogometne igre na toj utakmici, kad govorimo o budućnosti nekih igrača koji bi mogli biti u prvoj momčadi, nije bio vidljiv. No, mjesec dana prije, na kup-utakmici na Kajzerici, ta momčad Dinama protiv, uvjetno kazano, puno jače momčadi Lokomotive, jer su igrali igrači koji su na posudbi, bila je dominantna i pobijedila. Kad bi se gledala ta kup-utakmica, onda bi slika Dinamovih juniora bila posve drukčija u usporedbi s ovom prvenstvenom utakmicom. Slika momčadi i slika pojedinaca. Tako da ni Dinamo ni Lokomotiva, kad se pogledaju obje te utakmice, ne trebaju biti pretjerano zabrinuti, ali ne trebaju se previše ni veseliti.
Iskusni španjolski stručnjak Albert Capellas prošlog ljeta postao je novi član Dinamove obitelji i preuzeo dužnost direktora nogometa i voditelja programa razvoja mlađih uzrasta. U Maksimir je stigao nakon gotovo 35 godina trenerskog rada pri čemu je prošao gotovo sve faze unutar nogometne piramide. Od uloge kondicijskog trenera, rada s mlađim uzrastima, voditelja akademije, trenera prve momčadi, a naposljetku i izbornika Filipina. Značajan dio svojeg radnog opusa proveo je u Barceloni u kojoj je u dva mandata povezao 12 godina. Koliko vremena će mu trebati da se prepozna njegov rad u proizvodnji mladih igrača koji će danas-sutra biti moguća igračka okosnica Dinama?
– Nisam pričao s Capellasom, nemam saznanja o njegovim zahtjevima, viziji rada nogometne škole te o svemu onome što on traži od trenera. Očito ima iskustva, a kao strancu trebat će mu vjerojatno godina ili dvije da ostvari svoju viziju, ovisno o njegovoj sposobnosti. Nije to tako jednostavno. Mora naučiti prihvatiti karaktere naše djece, naših trenera, da bi znao razlučiti proces njihova sazrijevanja, koji je vjerojatno drukčiji od procesa na koji je naučio u Španjolskoj. Mi smo ipak malo drukčiji. Dinamova i Lokomotivina škola etablirane su ne samo u hrvatskim okvirima, ali ono što, da tako kažem, vrijedi za srijedu, više ne vrijedi u četvrtak. Škola nogometa treba biti čvrsta zgrada, ali stalno treba biti aktivna. Jer ako imaš dobru selekciju, kako možeš garantirati da ne postoji još bolja. Uvijek moraš tražiti bolje da bi mogao izbaciti igrače za prvu momčad, jednoga ili dvojicu, a imati ih još desetak za B momčad ili posudbe – zaključio je Ilija Lončarević.
