Još do prije deset ili petnaest godina, dok se u igru nisu umiješali ljuti statističari s xG faktorom i toplinskim mapama, britanski su tabloidi u izvještajima s premierligaških utakmica čuvali mjesto za trivijalnu rubriku – fun. Znamo da je nogometni derbi u startu prezasićen navijačkim emocijama i očekivanjima, zarobljen taktičkim okovima trenera, postoji stotinu sitnica koje sputavaju igrače, ali to još uvijek ne znači da spektakl trebamo lišiti elementa zabave, zar ne?
Kao u vodičima kroz dobre restorane ili kinorepertoar, The Sun i Daily Mail davali bi onda utakmicama tri, četiri ili pet zvjezdica, čisto kao dokaz da nas igrači znaju ili ne znaju provesti adrenalinskim toboganom, a u predvečerje velikog derbija zgodna navika glasovitih tabloida pada nam na pamet jer napetost u bijelom i plavom taboru prijeti pojesti spektakl. Sluđena važnošću događaja, publika na obje strane barikade već licitira s poznatim “što mijenjamo ako izgubimo” refrenom. Zašto to čini? Zato što su i Dinamo i Hajduk posljednjih godina kompulzivno mijenjali trenere, ali i zato što SHNL općenito njeguje nultu toleranciju za trenere: sezona se nije niti zakotrljala, a posao su ovdje već izgubili Radomir Đalović, Goran Tomić i Gordon Schildenfeld. Premda su na većoj mapi tragično rezultatski nesposobni, u domaćem prvenstvu klubovi se ponašaju kao goniči robova. Rezultat odmah i sad, inače slijedi otkaz. Zato bi jedan zabavan derbi s četiri zvjezdice – kojim god rezultatom završio – vjerojatno blagotvorno djelovao na klimu u SHNL-u. Priča, objektivno, tek počinje.
A kada već apeliramo na zabavu, ljepotu i atraktivnost igre, logično je pitanje – tko bi u subotu trebao i mogao ozabaviti utakmicu pred rasprodanim Poljudom? Hajdukovi navijači u tom pogledu nemaju ozbiljniju dvojbu, jer Marko Livaja je već šestu sezonu zaredom ključni igrač momčadi. On loptu prima i udara drukčije od ostalih igrača, njegova ideja može zblesirati suparničku formaciju, njegova otrovna lopta podvaljena u prostor uhvatit će stopere na pogrešnoj nozi, ali u prvim krugovima 2025./26. kampanje Livajin nogomet ipak pati od jedne očite mane. 32-godišnjak je prestao tresti mreže, zadržao se na jednom postignutom golu u SHNL-u, tako da su u klupskoj konkurenciji od njega učinkovitiji Pukštas (3 gola) te Bamba, Šego i već odlepršali Benrahou (svi po dva pogotka).
U usporedbi s neurednim žvrljanjem Gennara Gattusa, rukopis Gonzala Garcije zapravo je krasopis. Igra iz obrambene linije prema veznim igračima klizi kao po špagi, inzistira se na posjedu i građenju suvislog napada, a duge lopte nužno su zlo. Već i neutralnom promatraču Hajduk je bitno gledljiviji nego što je bio proljetos, no dojam je da nova koncepcija nije najbolje legla prvoj momčadskoj violini. Livaja se ovdje još uvijek traži, a dok se ne pronađe, momčad profitira od energije preporođenog Pukštasa i od autentičnog talenta Adriona Pajazitija. Barem u onim trenucima kada mu Garcia pronađe mjesto na terenu. U Varaždinu je prije tjedan dana trener eksperimentirao s kompozicijom bez Albanca u početnom sastavu, i “bijeli” su odjednom izgubili glavu, a njihova je dominacija u posjedu nakon ranog minusa od dva pogotka prerasla u gomilu sterilnih dodavanja.
Ako je Livaja dežurni sumnjivac u Hajdukovim redovima, čak i kada je daleko od golgeterske forme, tko bi se u redovima “plavih” mogao pobrinuti za dašak spektakla? Sirotinjske opere protiv Gorice i Varaždina stišale su entuzijazam u blizini Dinamove svlačionice, ali zapravo je ovdje i dalje ozbiljan broj nogometaša čiji potez navijača može podići sa stolca.
Na startu sezone u Osijeku u ovu je ulogu neočekivano uskočio Moris Valinčić, prodorni bek koji je odigrao utakmicu kao Cafu iz najboljih dana, a nešto kasnije na Rujevici se izazovu odazvao Dion Drena Beljo, noseći s razbijenom glavom dvojicu suparničkih stopera na leđima. U uvodu sezone za slične su se uloge pripremali Dejan Ljubičić i Gabrijel Vidović, koji prema riječima svjedoka, nepogrešivo briljira na treninzima, ali onda na utakmicama u pravilu izlazi iz igre nakon nedorečene partije, a na teren istrčava uvijek vrući Sandro Kulenović.
U svibnju, kada je Dinamo na Poljudu pobijedio 3-1, Kulenović je kao starter zabio jedan gol, a u međuvremenu se preselio na klupu, ali od golgeterskih navika nije odustao…
