Prvi i posljednji put kada su “azzurri” pobijedili Hrvatsku Brozović je bio indisponiran, ali taj podatak ne treba brinuti Zlatka Dalića u predvečerje novog dvoboja s Italijom. Brozović se, naime, odazivao na ime Miroslav i te je 1942. godine u Genoi (4-0) branio boje NDH u meču kojem službena historiografija još bira pravu ladicu. Na stranicama Hrvatskog nogometnog saveza utakmicu, recimo, ne možete pronaći, jer tamo povijest nacionalne momčadi počinje dvobojem sa SAD-om 1990. godine, ali će vas zato Google uredno podsjetiti na dvoboj kada ga upitate što zna o “head to head” statistici dviju momčadi.
Ako i bez Miroslava u podjeli uloga izbornik Dalić ima problem s Brozovićem u rosteru, to je zato što je previše pijeska zagušilo Marcelov motor uslijed off road vožnje po Saudijskoj Arabiji. Prije samo godinu dana Broz je bio arhitekt Interove igre zapažen u finalu Lige prvaka, usput čovjek koji je u reprezentaciji neumornom trkom povlačio katete svakog ozbiljnijeg trokuta na terenu. Trčao je puno i trčao je pametno. Danas trči samo puno, provocirajući usporedbe s Forrestom Gumpom, bez značajnijeg utjecaja na igralištu.
Uz pomoć Luke Modrića i Matea Kovačića u idealnom bi scenariju Brozović u ponedjeljak kontrolirao posjed i ritam dvoboja s “azzurrima”. On je godinama na klupskim treninzima školovao Barellu, Dimarca, Bastonija i Darmiana, koji uz vratara Donnarummu čine kralježnicu Spallettijeve momčadi. Kako stvari stoje nakon jednog boda iz uvodne dvije utakmice, 31-godišnji vezni igrač to neće činiti jer Daliću za proboj u nokaut fazu trebaju brži, poletniji i prodorniji igrači poput Luke Sučića ili Marija Pašalića.
Hrvatska i Italija su na Euru 2024. podijelili slična iskustva iz utakmica sa Španjolskom i Albanijom, ostavljajući dojam podjednako ranjivih momčadi. Protiv “la roje” su i “vatreni” i “azzurri” završili na streljani, bez odgovora na rafalnu vatru De la Fuenteovih igrača. Protiv Albanije su obje momčadi držale u rukama vodstvo 2-1, samo što je Donnarumma u posljednjim sekundama obranio mrtvu priliku albanskom napadaču spasivši pobjedu, dok je Livaković ostao nemoćan pred udarcem Gjasule u 95. minuti. Ako postoji još poneka razlika vrijedna spomena, ona se odnosi na igru Talijana u prvom meču. Spallettijevi su nogometaši držali utakmicu za ovratnik barem 80 minuta i pritom su se predstavili kao ambiciozna momčad s pametnim napadačkim rješenjima. Dalićevi su igrači utakmicu s Albanijom kontrolirali jedva tridesetak minuta.
U teoriji za hrvatske interese u Leipzigu radi činjenica da su Talijani s tri boda praktično jednom nogom u osmini finala, ali na istoj teoretskoj razini “azzurri” ne mogu biti ležerni dok znaju da se u drugom dvoboju skupine Albancima otvara autoput prema drugom mjestu. Španjolska će, naime, iskoristiti luksuz da nakon osvojenih šest bodova odmori najbolje igrače i natjecanje u grupi zaključiti izvođenjem eksperimentalnog sastava.
Zato teoriju ostavimo po strani i u prvi plan gurnimo praksu. U toj praksi Dalić mora pronaći dvojicu kompatibilnih stopera, kojima će na bokovima sekundirati brzi i pametni bočni igrači (Stanišić i Gvardiol su logičan izbor). Vezni red će već pronaći način da prisvoji posjed, a ključ dvoboja mogao bi se kriti na krilnim pozicijama. Di Lorenzo je u posljednjem nastupu bio očajan na desnoj strani talijanske obrane, a u međuvremenu je Dimarco zbog ozljede izletio s lijevog boka…
