Trijumfalni niz Rijeke, koji se očitovao u ligaškim pobjedama nad Osijekom i Dinamom, te prolazom u polufinale Kupa nakon trijumfa 3:1 protiv Hajduka u Splitu, zaustavljen je u Velikoj Gorici remijem 0:0. Ima razloga za reći i očekivano i neočekivano, ali s pozicije lidera koji ima 22 boda više od suparnika kojem dolazi u goste, te niz od šest uzastopnih pobjeda protiv njega, onda se gubitak dva boda u šampionskoj utrci može tretirati blagim podbačajem.
No, ako se gleda stvarna vrijednost momčadi Gorice, koja na svom stadionu osvaja čak 97 posto bodova (23 od 24), a ove zime je nakrcala svlačionicu nizom kvalitetnih igrača, onda se nikako nije mogla predvidjeti šetnja u turopoljskom blatu. Znao je to i prije utakmice Rijekin strateg Radomir Đalović, koji je emitirao onu poznatu tvrdnju “o najtežoj utakmici sezone”, svjestan ponajprije kako mu je momčad i fizički i psihološki ispražnjena nakon tri čudesne pobjede nad najjačim hrvatskim klubovima.
Stoga je i nakon turopoljskog remija bez golova, u kojem Rijeka nije zabilježila niti jedan udarac u okvir vrata suparnika (neki su poput Bogojevićevog blokirani od stopera u petercu i stoga nisu brojani), Đalović bio vrlo smiren i realan, žaleći samo što nikad brojnijim navijačima na gostovanju u turopoljskoj prijestolnici (više od 500 na obje tribine) ipak nije podarena pobjeda.
– Utakmica je bila baš onakva kakvu smo očekivali i najavljivali, a nedostajalo nam je energije i više osvojenih “drugih lopti”, kao i potrebne kvalitetne pas-igre. Neke obećavajuće situacije nismo uspjeli realizirati kako treba, niti smo uspjeli zabiti gol, premda smo pucali 11 puta – sumirao je Đalović viđeno u Velikoj Gorici, a mogla bi se izdvojiti tri alibija ili opravdanja zašto mu momčad nije bila na razini prijašnjih, zaista sjajnih izdanja, pogotovo u razbijanju Dinama i Hajduka.
Umor je svakako na prvom mjestu. Još od ljeta i onog tragičnog ispadanja od Olimpije u Konferencijskoj ligi, evidentno je da se i Rijeka, ali i svi hrvatski klubovi jako teško nose s ritmom srijeda – subota.
O razlozima bi se dalo mnogo pričati i analizirati, ali ovdje je dovoljno evidentirati činjenicu, koju najbolje potvrđuje statistika. Najlakše je usporediti i primjer Dinama i njegovih loših rezultata u SHNL-u poslije nastupa u Ligi prvaka.
Tri dana prije Gorice igrala je Rijeka u Splitu s Hajdukom i očito da je bilo premalo vremena za regeneraciju. Kod niza igrača se vidjelo da žele, ali da ne mogu ponuditi ni blizu svog maksimuma. Tu odmah treba uključiti i drugi Đalovićev alibi, a to je prekratka klupa zbog čega je startao s potpuno istih 11 igrača, koji su započeli splitski dvoboj. Niti jedna promjena, a prve zamjene tek u 76. minuti kad su uvedeni Menalo i Rukavina.
Hendikep je bila i ozljeda jedinog pravog centarfora Duje Čopa, koji nije ni kandidirao za nastup, kao ni Škorić i Oreč. Premalo manevarskog prostora ima Đalović, što je faktor koji će mu uvelike otežavati planove i do kraja sezone, ali to je problem kojeg isključivo treba adresirati na kontroverznu sportsku politiku kluba s Kvarnera, zbog koje je toliko navijača Rijeke očajno…
I konačno toliko ozloglašeni travnjak stadiona u Velikoj Gorici, na čije stanje kritike stižu sa svih strana i na kojeg se gostujućim sastavima jako teško prilagoditi, ali jednako tako ni domaćin Gorica ne može u djelo provesti sve zamišljeno.
Ako Riječani misle da bi na terenu kao što je njihov na Rujevici, pokazali tehnički dopadljiviju igru i bili značajno opasniji u kreiranju prilika, jednako tako imaju pravo smatrati i Turopoljci koji u svojim redovima imaju odličnih tehničara i znalaca, čija igra je jednako osakaćena uvjetima nedostojnim elitnog ranga. Zato faktor terena ne treba gurati baš u prvi plan jer je i prije bilo vidljivo da Đalovićev sastav uvijek ima muka protiv obrambeno nastrojenih suparnika, koji maksimalno zgusnu sredinu terena i suze prostor za igru i kombiniranje.
Na tom taktičkom detalju Rijekina struka mora najviše poraditi u nastavku sezone jer dolaze i ljepša vremena kad više neće ni biti utakmica u uvjetima kakvi su bili u Turopolju. Već u sljedećem kolu na Rujevicu stiže fenjeraš Šibenik, koji se još nije predao u borbi za spas, a vrlo vjerojatno će postaviti vrlo sličnu taktiku kakva je bila Carevićeva. Probijanje bunkera bit će temeljni zahtjev za Đalovića i njegovu momčad ako želi ostati tako visoko gdje jest, u ravnopravnoj borbi za prvaka do posljednjeg kola…
