Nogometaši Rijeke i dalje su, uz Dinamo i Hajduk, jedina neporažena momčad prvenstva. Remijem protiv Dinama na Rujevici na reprezentativnu pauzu Đalovićevi puleni odlaze kao drugoplasirani s istim brojem bodova kao i Hajduk, no sa znatno boljom gol razlikom, baš onakvom kakvu ima i Dinamo (+10). Treba pak dodati i da je Bruno Petković zabio prvi gol Rijeci ove sezone u ligi, gotovo 400 minuta riječki dečki nisu primili ligaški pogodak…
U idućem periodu momčad će sigurno, prema kazivanju trenera, angažirati dva-tri nova igrača, od kojih će jedan svakako biti napadač, prijeko potreban za rotaciju s Komnenom Andrićem, koji je derbi, uzgred rečeno, odigrao izvan svih očekivanja. Čovjek koji je u prošloj sezoni odigrao 164 službene minute na terenu je djelovao toliko dobro da je pravo pitanje bi li ga Đalović uopće i mijenjao da je imao alternativu na klupi!
Kako bi sve ovo sjajno zvučalo da se nije dogodilo jedna “crna rupa” u riječkoj igri, kako bi se sada pisali hvalospjevi o hrabrim Riječanima, koji su uz Dinamo, isti taj atomski Dinamo koji je član Lige prvaka, koji ima praktički dvije momčadi koje bi se mogle boriti za prvenstvo, osvjetlali hrvatski nogomet na europskoj sceni, kako bi sve to sjajno izgledalo da se iz kolektivnog pamćenja može izbrisati – Ljubljana…
Ovako, Riječani su bodom u dvoboju u kojem su gosti bili apsolutni favoriti zaista pokazali da mogu i znaju igrati nogomet visoke razine, i da su, baš kako je to riječki trener kazao odmah nakon utakmice, radili sve ono što nisu radili u Ljubljani.
Onaj tko izumi vremenski stroj ne samo da će dobiti Nobelovu nagradu, taj bi riješio svjetske probleme i vladao bi vječni mir u svijetu, no dok je suprotno, Riječani će u svojim mislima nositi vječni biljeg tog nesretnog, sramotnog poraza, bodom protiv Dinama uspjeli su samo (po) lizati vlastitu ranu da manje boli. Drugo, nema sumnje da si je riječka struka, na čelu sa srčanim, emotivnim trenerom Đalovićem, za kojeg svi znaju da Rijeku voli kao svaki pravi navijač kluba s Kvarnera, kupio mir za nastavak sezone.
Izuzme li se taj poraz u Ljubljani, nekadašnji crnogorski reprezentativac nastavio je kontinuitet dobrih rezultata riječke galije koja, zasad, bez poraza plovi mutnim HNL vodama. Uzburkano more na Rujevici je nemilice pojačavao i glavni sudac dvoboja Duje Strukan, da je samo jedna od nekoliko spornih situacija bila suđena prema već opjevanim PNI (Pravilima nogometne igre, op.a.), možda bi gosti iz Zagreba ostali bez igrača u 68. minuti dvoboja, no umjesto crvenog kartona Theophile-Catherineu glavni sudac je odlučio svirati prekršaj Andriću!?
Đalovića i njegov stručni stožer, satkan od materijala kojem je Rijeka utkana u DNA (Landeka, Čagalj, Močinić, Vargić…) treba sada naprosto pustiti da radi i Rijeku, psihički prije svega, podigne na razinu na kojoj je to bila posljednje vrijeme. Jedna lasta ne čini proljeće, jedna dobra ligaška utakmica u kojoj je domaćin, generalno gledajući, bio bolji takmac, sigurno neće Rijeku odmah vinuti u favorite prvenstva. Dug je i dalek put povratka, revitalizacije kluba s Kvarnera koji se mora spremati za ono što ih očekuje.
Ovi momci, na čelu s trenerom Đalovićem, izborili su svoju priliku na velikoj sceni za dokazivanje, kontinuitet struke nešto je što je u Rijeci, izuzev jedne turbulentne sezone, bio “modus operandi”, nikada Rijeka nije ishitreno smjenjivala trenere radi jednog ili više loših rezultata, posebice ako se vidi napredak momčadi.
Uspoređuje li se ova Rijeka s onom koja je igrača na Stožicama, onda je napredak gotovo nemjerljiv, barem jedna svjetlosna godina dijeli prezentaciju protiv Dinama i protiv Olimpije. Jesu li se baš sve zvijezde “urotile” u ključnoj utakmici Rijeke ove sezone, je li ta viroza ili koronavirus, što god je li bilo, toliko ostavilo traga na fizičkoj, pa onda i psihičkoj spremi igrača u tih 90. minuta, pokazat će vrijeme. Đalović si ga je bodom protiv Dinama – kupio.
