Povijesno dobra sezona za Rijeku je iza nas. Klub s Kvarnera je nadjačao sve u SHNL-u tako što je osvojio naslov prvaka, a onda je i potvrdio dominaciju osvajanjem Kupa. Momčad Radomira Đalovića jedina je u ključnim trenutcima ostala fokusirana i ostvarila svoj cilj.
Rijeku sada čeka kratki odmor, a onda odmah pripreme za iduću sezonu. Trener Đalović mora naći način za uvesti momčad u neko od europskih natjecanja, počevši s Ligom prvaka.
Uoči svih tih priprema, glavni strateg Rijeke našao je vremena da u intervjuu za Novi list popriča o svemu što se dogodilo i što će se tek dogoditi.
Nahvalio je sve svoje kolege, suradnike i djelatnike u klubu, a posebno je birao riječi za Damira Miškovića:
– Od milijun ljudi na njegovom mjestu jedini bi on sve izdržao i ostao svih ovih 13 godina i više. Predsjednik HNK Rijeka jednostavno je – čudo od čovjeka. Što je on sve napravio za klub. Za grad. Za ovaj kraj. Koliko je iza njega neprospavanih noći, koliko je živaca i zdravlja izgubio da bi donio radost našim ljudima – rekao je pa podijelio zanimljivu anegdotu:
– U borbi za naslov mi izgubimo tri utakmice zaredom, znaš što kralj napravi? Zove igrače, bodri ih, govori im koliko im vjeruje da ćemo biti prvaci. Znamo da u njemu gori od želje da sve osvojimo, a on nas najprije sve umiri pa onda izmotivira da smo bili uvjereni kako krećemo s pobjedama pa makar protiv Reala igrali. Uplati čovjek duple premije. Nakon triju poraza! A što je za mene napravio, kakvu mi je šansu dao. To kako Mišković vodi ovaj klub, to je za dokumentarac k’o onaj Jordanov »Last dance«. To je filmska priča, majke mi!
Kao najteži trenutak sezone je, bez iznenađenja, izdvojio poraz od Olimpije:
– Znam ja da smo se upisali u povijest, da će naša imena ostati zauvijek upamćena, ali kad se sjetim one večeri i noći u Ljubljani… Poluvrijeme, gubiš 0:4. Ne vjeruješ. Gledaš igrače, nikome nije jasno zašto igraju tako loše. Poslije dva-tri dana saznali smo da je uzrok bila korona, ali tada, tu večer onaj očaj. Potpuno bespomoćan. Pa se još dogodi onaj prekid i cijeli se taj horor još razvuče u beskonačnost. Ne ponovilo se. Nikad više. Ali vjerovali smo. Moraš. Tko će ako mi sami nećemo? A kad ti je Mišković predsjednik, onda i ako na sekundu posumnjaš, on te prvi odmah podigne.
Na pitanje što bi napravio da veći klub dođe po njega odgovorio je:
– Javio predsjedniku jer sam bez ugovora, a nema smisla da Rijeka ostane bez odštete – smije se Đalović.
Iako plasman u Ligu prvaka zvuči nerealno u ovom trenutku, Đalović je optimističan:
– Zvučala je i dupla kruna nakon ispadanja od Olimpije. Ući u skupine bilo kojeg europskog natjecanja definitivno bio bi uspjeh. A mi ćemo imati najmanje tri šanse, šest utakmica da to napravimo. Puno je tu faktora. Nekad možeš napraviti sve, ali ako te bar malo ne poljubi sreća, bilo na ždrijebu bilo na utakmici, ispadneš. No, jedno je već sad zajamčeno – a to što je zajamčeno po njemu je:
– Prvo, nema šanse da mi itko poleti i para nosom po oblacima zato što je osvojio titulu i kup. Svi igrači znaju da im je od prvog dana priprema jedino siguran – još naporniji rad nego prošle sezone. Trenirat će još jače i još žešće. Drugo, morat će biti više rotacija, posebno ako uđemo u europske skupine. Teret se mora rasporediti na više igrača. Trebat će nam više širine i imat ćemo tu širinu. Sad to rješavamo. Treće, nebitno koga nam ždrijeb donese… Rijeka će stati pred svakoga i »potući« se s doslovno svakim. Pa ćemo »viđet đe ćemo na kraju da dođemo« – ide Đale u onaj svoj stopostotni crnogorski način govora.
