Nogometaši Rijeke večeras će od 19.30 u Razgradu braniti vlastite boje i čast Hrvatske, aktualni prvak države imat će priliku pobjedom nad bugarskim prvakom proći u treće pretkolo Lige prvaka. Ne treba raditi ražanj dok je zec u šumi, no eventualnim prolaskom Riječane je božica Fortuna utoliko pomazila da im je ponudila (vjerojatno) mađarskog prvaka, s kojim se Rijeka već susretala u europskim pretkolima i u oba susreta slavila…
Bijeli su na Rujevici prije osam dana remizirali s Ludogorecom, no definitivno su ostavili bolji dojam, stoga je konačni rezultat bez pogodaka išao u prilog bugarskom prvaku, koji se na neki način i predstavio na Rujevici s namjerom da neporažen dočeka uzvrat. Toni Fruk bio je daleko najopasniji igrač Rijeke, nije to nikakva novost s obzirom na prošlu sezonu i sve ono što je aktualni reprezentativac Hrvatske pokazivao na terenu, no u matnim situacijama nedostajalo mu je ili mirnoće ili snage. Oboje je u konačnici, kad su takvi izvanserijski igrači u pitanju, stvar treninga – Rijeka je na Rujevici odigrala tek prvu ovosezonsku službenu utakmicu, a Bugari su s druge strane već u ritmu dvoboja, počela im je i liga (odigrana dva kola), a za europsku uvertiru su u prvom pretkolu izbacili i Dinamo iz Minska…
I sam trener Đalović je, nakon prvog dvoboja, kazao kako je možda mogao dati priliku i nekim drugim igračima, no svega tri zamjene (ne računamo li zamjenu izlazak Oreča i ulazak Butića u 90+3. minuti) koje je napravio sugeriraju da je vjerovao onima koji su na terenu, poglavito Fruku, koji je cijelu utakmicu proveo u borbi s fizički znatno jačim i moćnijim bugarskim stoperima. Od novopridošlih igrača svega su dvojica startala u tom dvoboju (Ndockyt i Dantas), a u večerašnjoj utakmici, s obzirom na to da Rijeci za prolazak ne igra ništa drugo osim pobjede, moglo bi se očekivati i nekoliko novih imena u početnoj postavi, prije svega u liku i djelu klasičnog napadača Duje Čopa i ofenzivnog veznjaka Dominika Jankova, koji je praktički odrastao na terenu gdje će se sučeliti večerašnja dva protivnika. Doduše, ovog puta će biti na gostujućoj strani. Možda mu sprema, nakon ozljede i povratka u Europu nije maksimalna, no igrač je to koji svakako može učiniti razliku protiv nekadašnjih suigrača. Uostalom, upravo je Jankov jedan od dvojice igrača (uz Husića) za kojeg je Rijeka ovog ljeta platila i odštetu, i to je neki pokazatelj kvalitete…
Ono što je bilo dobro u prvom susretu jest svakako obrana, ne računajući jednu pogrešku Radeljića (koju je u konačnici stigao ispraviti) Rijeka je obrambeno odigrala gotovo savršenu utakmicu, a i ona jedna od dvije gostujuće prilike bila je više plod slučajnosti nego kvalitete bugarske momčadi koja nije sporna, samo nije stigla doći do izražaja. Kao i uvijek, nešto se u nogometu pita i protivnika…
Rijeka, bude li htjela, a prema svemu viđenom i rečenom, unatoč određenoj “kočnici” u prvom djelu, a hoće odnosno želi pobijediti u uzvratu, morat će preuzeti i određeni napadački rizik. Bude li se samo i isključivo oslanjala na kontranapade, kao jedno od jačih oružja, neće ovisiti sama o sebi. Bugari imaju toliko kvalitete, posebice na vlastitom terenu, da su u stanju natjerati Rijeku da se brani 70 od 90 regularnih minuta, teško je očekivati da će Đalovićevi puleni u takvom odnosu snaga iskoristiti sve svoje prilike, a bugarska momčad s brazilskim štihom baš niti jednu…
Đalović je sigurno nešto naučio iz prošle europske sezone koja je prekratko trajala, a bio je i član stožera kroz posljednja tri neuspješna europska puta s raznim trenerima na klupi ponosa Kvarnera. Rijeka je zadnji put na nekom europskom gostovanju slavila pod vodstvom Sergeja Jakirovića prije gotovo dvije godine, Bijeli su tada pobijedili na Farskim Otocima protiv Torshavna u prvoj utakmici trećeg pretkola Konferencijske lige (3:1). Već u playoffu istog natjecanja, u dvoboju protiv Lillea, Jakirović je napustio Rijeku, a u sjajnom dvomeču Rijeka je u konačnici časno ispala i nadigrala slavnog “Francuza”.
Rijeka je znala pobjeđivati i znatno veće protivnike od Ludogoreca, pa i na gostovanjima. Naravno, uvijek je to bio splet nekakvih okolnosti, patila je momčad i u onoj “korona” sezoni 2020./21., pa na kraju izbacila višestruko skuplji i renomirani Kopenhagen usred istoimenog glavnog grada Danske. Ne treba Rijeci u Razgradu čudo, treba joj jedna prava, snažna, hrabra utakmica protiv renomiranog europskog protivnika koji je jak, kvalitetan, ali nipošto – nepobjediv.
