Jadranski derbi ovaj će put imati značajne nove utjecaje. Rijeka je u posljednjih devet utakmica (dvije sezone) uspješnija, uz pet pobjeda te po dva remija i poraza. Riječani su s Radomirom Đalovićem proljetos eliminirali Hajduk i u polufinalu Kupa, uz to što su osvojili prvenstvo.
Ono je, međutim, bio drugi Hajduk, Gattusov. Dakle, sličnih komponenti kao Đalovićeva Rijeka, puno borbenosti, intenziteta, temperamenta. Razliku je činilo to što je Rijeka imala tehnički ipak učinkovitije pojedince, a i bitno manje pritiska očekivanja…
Ovaj Hajduk, pod palicom Gonzala Garcíje, posve je drugačiji. Iako je nekima i u splitskom okruženju teško prevaliti preko usta činjenicu da su Bijeli tehnički uvjerljiviji, organiziraniji i nadasve po pitanju bolje perspektive logičniji, trenerova ruka se itekako osjeća na Poljudu. Osjeća se to i u odnosu navijača, bez obzira na ispadanje iz Europe.
Dinamika igre, govor tijela igrača, napredak pojedinaca koji su do jučer izgledali “ugašeni” (tipa Šego), iskorak igrača koji su tretirani za kašetu brokava, a danas su moćni (tipa Bamba), sve to i drugo ukazuje koliko je važan trenerski pristup. Tko zna gdje će taj napredak odvesti Hajduk, ali već je sada jasno da se naznačuje glava i rep igre te logika natjecateljske momčadi.
Rijeka je u povijesnom tranzicijskom trenutku. Od idućeg tjedna i službeno kreće američka era, iako je ona praktično započela prije više tjedana. Rijeka na Poljudu zatvara najuspješniju eru u povijesti kluba, dugu 13 godina, u kojoj se nametnula kao viša razina, klupska i natjecateljska, najljućem rivalu Hajduku.
Iako se u gotovo svim medijima rabe kondicionali, odluka je već donesena oko stručnog stožera. Prvu utakmicu nakon pauze Rijeku će voditi novi trener. Dolazi iz Španjolske i dobro poznaje ovo područje. Njegov odabir je i jasan pokazatelj ideja novog vlasnika, koji želi da Rijeka igra smisleniji nogomet, a ne samo da se bazira na visokoj razini borbenosti.
Đalović će u oproštajnoj mu utakmici, na Poljudu, imati isti pristup. On mu je donio dvostruku krunu jer su ga igrači, očito, bespogovorno slijedili. Kako će ti (većinom) isti igrači reagirati na novu zbilju, odnosno odati respekt Đaloviću, vidjet će se u nedjelju.
Za razliku od Gattusa, García je trener koji inzistira na igri, organizaciji koja ne trpi iskakanja, ali koja doprinosi da svaki akter sustava može istaknuti svoje vrline u kolektivnu korist. U tri utakmice 2025., García je na klupi Istre uvjerljivo nadigrao Đalovića. Dvije pobjede, jedna na Rujevici i druga u Puli, imale su međupriču u Kupu. Iako je Rijeka pobijedila 1:0, nakon velike greške Valinčića i spretnosti Fruka da je iskoristi, u toj utakmici je samo potvrđena dominacija u igri Garcíjine momčadi.
Pitanje je može li Đalovićeva Rijeka promijeniti tijekove tih epiloga, ako je ostala istog tehničko-taktičkog pristupa, obzirom na to da je Hajduk krenuo upravo tim putovima Istrinih načina nametanja Riječanima. Dojam je da bi upravo reakcija igrača Rijeke na novonastale situacije i najavljene stručne i ine promjene mogla bitnije utjecati na epilog u odnosu na moguće drugačije taktičke postavke Đalovića protiv taktički uvjerljivijeg Garcíje…
