Jedna fotografija s Tolka Parka u Dublinu možda i najbolje ocrtava sve ono što je stalo 180. minuta dvoboja između Rijeke i Shelbournea, trener Radomir Đalović grlio je Antu Oreča kao što majka grli vlastitog sina koji se vratio s dalekog puta dok su mu na licu bili izmiješani osjećaji nevjerojatne radosti pomiješane s nevjericom. Kako i ne bi bili, isti taj Oreč samo četiri minute prije odlučujućeg pogotka, prema svemu viđenom, potpuno je neopravdano “optužen” za jedanaesterac, izgleda da je i rumunjski sudac zajedno s kolegama u VAR sobi “potpao” pod utjecaj irske momčadi koja je i ranije tražila najstrože kazne… Naime, onako kako je Rijeka igrala, to im je uglavnom bio i jedini način do kojeg su mogli, a u konačnici i stigli do pogotka koji je umalo bio vrijedan produžetaka.
Valjda se i Rijeci malo toga vratilo u ovom dvoboju, iako se opet dogodio taj svojevrsni “blackout”, no poanta je da su se Đalovićevi puleni negdje opasno zamjerili ljudima u crnom…Čak je i sam Đalović, inače nesklon komentiranju sudačkih odluka, baš kao i svi ostali u klubu s Rujevice, nakon dvoboja kazao kako je ta dosuđena najstroža kazna bila – smiješna. U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi, stara je poslovica koje se trener Rijeke drži, sve zasluge “predao” je svojim momcima, upravo je njih apostrofirao, njihov karakter i njihovu mentalnu snagu kao ono što je možda bilo i presudno u ovom dvoboju.
Nije njegova momčad dobro ušla u susret, mučila se jednako kao što se na Rujevici mučila, udarala u crveni irski zid, no maestralnim pogotkom Fruka Riječani su nastavili sve bolje igrati, sve više stiskati. Nekoliko odličnih udaraca završilo je u bloku irske obrane koja je držala striktnu obrambenu formaciju poput rimske legije. Kada nije išlo kombinatorikom, Dantas je dalekometnim topom vratio svojoj momčadi osmijehe od uha do uha, baš kao i Đaloviću kojem je valjda u tom trenutku palo pola tone “sa srca”. Lošiji ulazak u sezonu kao da je generirao (nepotrebnu) nervozu kod riječkog trenera, valjda će sada sve krenuti – na bolje. Imperativa ispred sebe nikada nije imao, nametnuo si ih je isključivo sam (s momčadi), borio se lavovski zajedno sa svojom momčadi za europsku nagradu koja je u jednom trenutku bila i upitna…Ispravio je Đalović u Dublinu neke taktičke nedostatke iz prve utakmice, nije igra Rijeke bila idila, ali je i takva bila enigma za limitirane Irce. Zato i je bilo imperativa, aktualni prvak Hrvatske naprosto je toliko kvalitetnija momčad od Shelbournea da se slažemo s trenerom koji je kazao da se Rijeci ne može dvaput dogoditi onakva utakmica kao na Rujevici. Onako loše, naime, ne mogu odigrati ni znatno slabije momčadi od Rijeke, ovakav ishod bio je jedino logičan, no Rijeka je do toga došla, da tako kažemo, u Đalovićevom stilu – najtežim mogućim načinom.
Baš kao što su se bijeli u sezoni prije podigli iz pepela europskog kraha, imali nekoliko ranijih prilika za osigurati titulu, no ona je stigla tek nakon što su u finišu sezone nanizali tri poraza zaredom…Kod Rijeke i Đalovića ništa očito ne ide lagano, no u konačnici je najbitniji rezultat. Tko te pita kako smo igrali kada smo prošli, točno to je mogao ponoviti trener Rijeke i nakon ovog dvomeča s Ircima, riječi su to koje je izjavio prošle sezone nakon što ih je Istra nadigrala, a Rijeka slavila u Kupu i u konačnici osvojila – Rabuzinovo sunce.
Nije da riječki navijači nisu navikli na drame, no za razliku od onih nesretnih ova je itekako imala sretan kraj. Đalović si je ovim uspjehom sigurno kupio mir za određeno vrijeme, padne li pak u subotu na Rujevici i goropadni Dinamo Rijeka će ponovo biti na sjajnom putu. Baš je lani utakmica protiv Dinama bila prekretnica, bili su tada Modri apsolutni favoriti, na kraju je Rijeka bila bolja, no stigla (svega) do boda optimizma nakon kraha u Ljubljani. Ovog puta Dinamo nije favorit na Rujevici, nije niti Chelsea, kako bi rekao Đale. To je, između ostaloga, i njegova zasluga. Kakva godina dana na riječkoj klupi, kakav vrtlog emocija uz teren, valjda je sada red da Rijeku zaobiđu i pehovi. S kapetanom Đalovićem riječki je brod, nakon pet sezona posta i dvostruke osvojene krune, stigao u europske vode. Sve su to uspjesi koji trajno ostaju u CV-u mladog riječkog trenera kojem treba i oprostiti neke “dječje bolesti”, zaslužio je to.
