Prije dvije i pol godine stigao je na Drosinu gotovo pa pretiho za svoj status. Bilo je umjesnije pitanje kako jedan igrač francuske prve lige, u najboljim godinama, dolazi u Istru 1961. Plaćen tri milijuna eura Sturmu iz Graza, otišao je u Stade Reims, sa 20 godina i 21 nastupom u U-21 selekciji Austrije. I onda, nakon što je igrao na Parku prinčeva, Velodromeu i drugim glamuroznim stadionima, kad se natjecao protiv Mbappéa, Neymara i drugih vedeta, eto njega u Istri 1961! Čim je prošao takav put, pa od Francuske stigao u Pulu, govorili su ljudi, znači da je slab…
Jedina čudnija stvar u odnosu na taj dolazak 2022., jest da je Dario Marešić i danas u Istri 1961. Sada kao kapetan, lider koji je odigrao 107 utakmica, uz 6 pogodaka, sa statusom jednog od ponajboljih stopera u SHNL-u. Čudno je utoliko što je Marešićeva kvaliteta takva da može igrati na višim razinama, ne samo do Istre, nego i SHNL-a. Dakako da su u Puli sretni da je tu, i što realno, vrlo blizu ovog ljeta, nije ostvaren njegov transfer na Poljud. Gonzalo Garcia inzistirao je na njegovu dolasku svakog dana, ali nije se ostvarilo. O svim temama i dilemama porazgovarali smo s kapetanom Istre i kroz razgovor si potvrdili uvjerenje kako je vrlo zrelih promišljanja i jasnih ciljeva i ambicija.
Je li to možda i zbog ljetošnjeg uplovljavanja u bračnu luku?
– Ha, brak s mojom Stellom nije promijenio našu živost u odnosu na devet zajedničkih godina do 13. lipnja. Lijepo nam je bilo prije, lijepo nam je sada. Moja supruga je moja stijena. Ona je bila sportašica, rukometašica, i zato razumije sve situacije mog posla. Obožava sport i sretan sam što ima razumijevanja za sva opterećenja koja nosi profesionalni nogomet.
Očito je bilo tih opterećenja, kada ste glamur pozornicu Ligue 1 zamijenili za realnosti HNL-a i Istre 1961.
– Prije svega epilog moje francuske epizode nije bio kako sam je zamišljao te da sam tome najviše sam kriv. Možda mi je izlazak na veliku scenu došao prerano, i nakon što sam bio kao tinejdžer standardan u Sturmu, mislio sam da je to to. Dolazak u Stade Reims bio je suočenje s realnostima vrhunskog nogometa. To su sasvim neki drugi standardi igre od onih na kojima sam bio. Nisam se dobro snašao, i kad nisam igrao bio sam uvjerenja da su svi krivi osim mene. Nisam se zapitao što ja to krivo radim da me ne vide, iako su me platili da bih došao.
Skupili ste devet nastupa, među inima s PSG-om, Marseilleom, jeste li osjetili da možete tehnički pratiti taj nogomet?
– Osjetio sam da mogu, definitivno! Fizički sam se dobro nosio sa svima, ali fokus mi je išao gore-dolje da bih se održao u kontinuitetu. Pa ta utakmica s PSG-om, koji je imao Mbappéa, Neymara, Di Mariju, Icardija, bila je moja najbolja utakmica u dresu Stade Reimsa. Po toj igri sam spoznao da ja to mogu i zaslužujem biti na toj razini. No, sve drugo je bilo lošije. Možda je to što sam tu utakmicu odigrao bez opterećenja što će tko reći, i bio sam svoj, razlog da sam bio pravi. Razlika i jest u tome da igrači tih razina drže fokus non-stop na 100%, drugačije se ne možeš održati. Osjetio sam igru protiv Marquinosa i vidio da mogu to pratiti, ali on igra non-stop na maksimumu, a ja tada nisam.
Tko vam se od tih velikana igre najviše dopao?
– Najbolji u proteklih 15-ak godina su bili Messi i C. Ronaldo, ali meni se najviše sviđao Neymar. Kad on krene s loptom, lakonog kao rijetko tko, a lopta kao da mu je zalijepljena za nogu, igra desnom i lijevom sasvim normalno. Baš igračina, po mojem guštu.
I njemu je manjak fokusa skratio domete izvanserijskog talenta. Novca međutim ima za bacanje. Vi ste pak krenuli u HNL, što je sigurno značilo odricanje lijepih novaca iz ugovora s Reimsom.
– Išao sam prvo na posudbu u LASK, ali to se pokazalo pogrešnom odlukom. Htio sam igrati, ali je ispalo drugačije. Poklopila se situacija da me pozvala Istra 1961 i došao sam. Nije me opterećivala veličina grada, kluba, lige, nego sam imao samo jedan cilj, a to je igrati u kontinuitetu, da bih se tako lakše vratio na ranije razine. I što je važno, da se naučim kontinuitetu fokusiranosti, posvećenosti, da sve ono što mi je “nedisciplina” u pristupu u Francuskoj pretvorim u maksimalni pristup. Sve sam to, na moju sreću, dobio u Istri i zato sam zahvalan i klubu, i trenerima, suigračima i navijačima. Zavolio sam Istru i Pulu, uživam…
I odrekli ste se višestruko većeg ugovora u Reimsu?
– Kad je istekla posudba, trebao sam se odlučiti i prihvatio sam ugovor s Istrom jer, ponavljam, želio sam igrati i napredovati u onim stvarima koje će mi biti važne kada opet iskoračim. To je bilo važnije nego novac koji sam mogao nastaviti dobivati u Francuskoj, ali da budem na marginama.
Kakvu ste impresiju stekli po dolasku?
– U početku je bilo teško prilagoditi se na novu stvarnost. Pogotovo što je infrastruktura i u Puli i općenito u ligi ispod razine Francuske i Austrije. No, uskoro su se stvari počele mijenjati. U tri godine u Puli vidim kako je Istra 1961 napredovala po svakom pitanju, uključujući infrastrukturu. Što se tiče lige, ona je na zavidnoj razini po pitanju tehničke kvalitete, ima jako puno talenata, tempo je sve viši.
I gledanost je sve veća…
– Vidimo to i po Puli, gdje smo proljetos imali sjajnu atmosferu i pune tribine ne samo na utakmicama s najvećima, nego i sa Slaven Belupom, Varaždinom, Šibenikom. Respekt navijača? Uživam u tome što me navijači poštuju, i zahvalan sam svima njima, počevši od Demona koji nas svugdje i stalno podržavaju. Upravo zato sam bio žalostan što smo proljetos nes(p)retno izgubili polufinale kupa u Rijeci. Mogli smo ići do kraja…
Što nedostaje Istri da izbori taj prvi europski nastup?
– Teško je reći. Prije tri godine se bilo blizu, pa se propustili bodovi s Lokomotivom i S. Belupom. Tada smo imali i limit mentaliteta, kao da nismo vjerovali da možemo. Prošle sezone krenuli smo slabo, ali smo od zime resetirali postavke. Došli su odlični igrači, vratio se trener i svi smo zajedno imali pravi stav da smo spremni za borbu. Nedostajao nam je koračić, ali dovoljno da ne ostvarimo cilj koji je, realno, bio nadohvat…
Je li nakon lošeg ulaska u ovoj sezoni i odlaska važnih igrača, sada opet vraćeno samopouzdanje?
– Od ljeta mi smo svi bili spremni za taj iskorak, ali poklopile su se neke negativnosti, ozljede, pauze, pa promjena trenera. Odlasci su sastavni dio priče svima, a ne samo Istri. I prije su išli Perković, Bakrar, Galilea, Hujber, Lisica nam je često bio ozlijeđen, pa su dolazili drugi i uspijevali smo se dignuti. Proljetos je bio najbolji doba, dominirali smo igrom i protiv najjačih, bio je fantastičan osjećaj igrati u takvoj atmosferi i pred punim tribinama Drosine.
Goran Tomić je djelovao najbolje post-Garcia rješenje, ispalo je kao u slučaju Karoglan, Catala…
– Bilo je puno peha, ozljeda, odsustava, dobivali smo golove u posljednjim minutama s Hajdukom, Lokomotivom, uz 4-5 propuštenih bodova bili bismo “gore” i sve bi bilo drugačije. Ali tako to ide u nogometu, kad se ne poklope stvari, treneri su prvi na udaru.
S Rierom je primjetno da igrate bliže proljetnim varijantama, da ste ga lakše prihvatili.
– Trener i njegovi suradnici su mladi, ambiciozni, puni entuzijazma. Dali su nam jasnu ideju što žele igrati u defenzivnom i ofenzivnom pristupu. Slične su metode s Garcijinim u osnovi, ali imaju razlike u nekim stvarima. Imamo dobru energiju, intenzitet, ide se na maksimum kako na treningu tako i na utakmici. Još neke stvari hvatamo, ali napredujemo u ideji visokog presinga, plitke formacije, više linije, posjeda. Najviše me dojmilo što je trener jako direktan, svakom kaže jasno i glasno što je dobro, a što nije. Tako mora biti.
Kako se činilo do kraja kolovoza, u nedjelju ste mogli biti na Drosini u gostujućem dresu.
– Pa puno se o tome pričalo i vrtjelo u medijima, kao što u prijelaznom roku to obično biva. Očekivalo se da ću otići jer sam ušao u posljednju godinu ugovora. Činjenica jest da su postojali konkretni znakovi tog interesa, ali zbog ovog ili onog razloga ništa se nije dogodilo. Nisam time bio opterećen, znam svoje kvalitete, ciljeve, idem dalje, sretan sam i fokusiran u Istri, maksimalno želim doprinijeti njezinom uspjehu i dijeljenju sreće s našim navijačima.
Jeste li ipak razočarani što je izostao iskorak u vašoj karijeri?
– Gledajte, naravno da mi godi saznanje da me traži jedan tako veliki klub kao Hajduk. To je lijepo priznanje. No, nisam razočaran jer sam profesionalni nogometaš i jako poštujem sve što je Istra učinila za mene. Ponavljam, meni je u Puli sjajno, kako u klubu tako i u životu u gradu, ljudi su super, grad također, more, hrana, ljepote Istre, sve je to razlog zadovoljstvu, a ne osjećaju “moranja biti tu”. Zato sam posvećen klubu i dok god budem tu, tako će biti.
Novi ugovor ili…?
– Za sada je status quo jer smo fokusirani na ligu. Vidjet ćemo što će dalje biti, a što god bude, bit će u dogovoru s Istrom.
Sada ste i kapetan. Pokazujete liderske osobine, igrači vas slijede, a požrtvovnost potvrđujete igranjem pod stalnim “stresom” upale pubične kosti.
– Puno mi znači što su mi dali kapetansku vrpcu. To je privilegij i zahvalan sam na takvom respektu. Želim sve najbolje za Istru i njezine navijače, a istina je da me već duže muči ta upala, za koju je najbolji lijek određena faza mirovanja. No, želim pomoći, liječim se stalno i uz tablete odigram utakmicu. Ići će sporije oporavak, ali izdržat ću do pauze.
