Tri, dva, jedan, kreni! Dinamo danas (21 sat) starta u Europskoj ligi, prvi suparnik je turski Fenerbahče. Nemojte se uopće obazirati na usporedbu vrijednosti momčadi, jer u tom segmentu je kultni turski klub daleko nadmašio zagrebački, u odnosu na maksimirsko društvo mogao bi na onu Forbesovu listu najbogatijih.
Kao što se također nemojte okretati za pričama koje stižu iz domovine Sulejmana Veličanstvenog koje govore da se Feneru pali ‘fenjer‘ i da je u ovom trenutku bliži pogrebu nego uskrnuću. To su one “promijenio predsjednika, promijenio trenera, ne može dobiti ni Kasimpasu s igračem više”… Sve ovo navedeno ne treba apsolutno značiti ama baš ništa u startnom okršaju drugog europskog razreda.
Kao što mnogo puta nije značilo u stalnim modrim europskim avanturama. Mnogi europski velikani dolazili su u Maksimir natopljeni ekskluzivnim nogometnim parfemima, zaogrnuti glamurom i blagajnama koje nisu imale dno. Pa su odlazili ‘krvave‘ glave i poderani s zagrebačkog stadiona.
Isto tako, dolazili su i neki gosti za koje se mislilo da će biti ‘plitak potok‘, a na kraju su se pokazali kao nabujala rijeka u kojoj se utopila plava boja. Nema pravila u ovakvim europskim okršajima.
Dinamov navijački puk s nestrpljenjem očekuje početak europskog puta svojih ljubimaca, nećemo tvrditi da vlada totalna euforija, ali nadanja su velika. Iz razloga što ova posve nova momčad koja se pozorno selektirala u ljetnom prijelaznom roku i koja definitivno ima zamjetnu kvalitetu mora jednostavno probuditi pozitivna očekivanja i navijačke ambicije svakog plavog drukera.
U ovu momčad nisu uloženi samo milijuni eura, već i ogroman trud trenera Marija Kovačevića i njegova stručnog stožera. Kao i pokretački duh Zvonimira Bobana koji je autor ovog Dinama, čovjek koji nije posložio momčad na neki ‘blitzkrieg‘, već za dugoročno razdoblje u kojem bi oni kojima je Dinamo na srcu i duši, trebali biti sretni.
Zato treba vjerovati današnjem Dinamu. Ne samo na utakmici u srijedu, nego i u europskim ogledima koji slijede. Da, može se od Fenera i izgubiti na Maksimiru, ali ni takav rasplet ne smije poljuljati vjeru. Dinamo je ozbiljan klub, ima ozbiljno rukovodstvo, ozbiljnog trenera, ozbiljne igrače. Ima i viziju.
Ali nećemo sad o mogućem porazu, jer se nadamo – pobjedi. Pa se u tom nadanju prisjećamo maksimirskih trijumfa nad Arsenalom, Tottenhamom, Chelseajem, Milanom, Benficom, Villarrealom, Atalantom ili ovim istim Fenerbahčeom. Razne generacije dinamovaca u svojim nadahnutim izdanjima pronalazile su načina pobijediti one za koje se prije utakmica mislilo da ih se ne može ili neće pobijediti. Pa tako može i ova koja se tek okupila i koja u srijedu protiv Turaka traži svoj prvi europski trijumf.
Modri u utakmicu ulaze kao veliki pobjednici vječitog derbija, ta sama činjenica bi trebala ipak biti veliki plus pred sudar s društvom iz Istanbula. Bilo bi jako važno uzeti sva tri domaća boda na startu Europske lige. Za početni optimistički pogled na prolazak skupine i hvatanje nokaut faze.
Vjerojatno će, tako to obično biva, biti potrebno i nešto sreće. Da bi se izazvala, Modri trebaju biti hrabri, jer znamo onu mudrost da sreća prati hrabre. Po signalima koji dolaze iz Maksimira, dečki su spremni, motivirani, jedva čekaju početak nove Europe u Zagrebu. Bilo bi zgodno da na kraju utakmice u opticaju bude onaj purgerski slogan koji se gura u eter nakon plavih pobjeda: Turci, najte kaj zameriti‘!
