Bivši direktor Slaven Belupa Aleksandar Aleksovski nekoliko je godina pomno pratio sve što se događa u nogometnoj školi Dinama. “Tamo je puno izvrsnih talenata, a samo probrani među njima dobit će priliku u Dinamu. Stoga je moj plan iz Maksimira u Koprivnicu dovesti što je moguće više onih koji su dobri, a koji iz nekog razloga više nisu zanimljivi Dinamu.”
Ante Crnac (20) bio je jedan od tih talenata koji je Zagreb zamijenio s Koprivnicom. Dvije godine kasnije već je za 1,3 milijuna bio prodan u poljski Rakow, iz kojeg je potom otišao u Norwich za senzacionalnih 11 milijuna. Slaven je dobio postotak i od tog transfera.
Nije stoga čudno da u Koprivnici u svlačionici imaju mladiće poput Mateja Šakote (20), Zvonimira Katalinića (20), Erika Riđana (19) i Adriana Jagušića (19), koji su prošli kroz Dinamovu školu nogometa. Šakota je u Koprivnici odmah podcrtan kao krilo iznimne perspektive, premda je ove sezone malo zastao u razvoju, ali sve su to normalne oscilacije kod mladih igrača. Međutim, mladić koji velikim koracima grabi naprijed je Adrian Jagušić, veznjak čiji je talent lako uočljiv svima koji vole plemenite igrače.
Jagušićeva je priča iznimno zanimljiva. Rođen u Koprivnici bio je najbolji u Slavenovim najmlađim kategorijama, te je već s devet godina doveden u Dinamo kao vrhunski talent. Skaut koji ga je prepoznao nije pogriješio, jer je Jagušić tamo proveo punih sedam godina u kojima je odigrao 133 utakmice. Učinak mu je bio impresivan, zabio je kao vezni igrač 101 gol, te je često bivao proglašen igračem utakmice, ili igračem turnira na kojem bi nastupao.
Sve je u njegovom razvoju teklo savršeno dok se nije priključio kadetima. Kažu nam oni koji su pratili generaciju 2005. kako je Jagušićev problem bila – visina. Bio je decelerant, što neki treneri očito nisu bili spremni prihvatiti, pa je uskoro ostao bez statusa i minutaže. Ispred njega su bili Vrbančić (trenutačno na posudbi u Lokomotivi, po mnogima igrač koji će uskoro dobiti pravu priliku i u Dinamu), Čaić (otišao u Goricu), Peroš (otišao u Kustošiju), Tonon (otišao u Vicenzu – Serie C), te Kegalj (otišao u Croatiju Zmijavci).
Kako je u Dinamu izgubio status, tako se Jagušić vratio u Slaven Belupo, gdje je kratko igrao za kadete, da bi bio prebačen u juniore za koje je u dvije godine odigrao 55 utakmica i zabio respektabilnih 19 golova. Nije ga obeshrabrio “neuspjeh” u Dinamu, vratio se odlučan da svima pokaže koliko vrijedi. Već je u prošloj sezoni dobivao određenu minutažu u prvoj momčadi, da bi u ovoj otišao korak dalje, te se sve više nameće kao važan igrač u viziji trenera Marija Kovačevića.
Jagušić je neupitno profitirao s Kovačevićevim dolaskom u Koprivnicu, jer znamo da je riječ o treneru koji inzistira na napadačkom nogometu i igri, a tu plemeniti igrači poput Jagušića odmah dobivaju na važnosti. Inače, od igrača rođenih 2005. Jagušić je danas je u TOP 5 u ligi gledamo li minutažu. Tu su još Kapulica (Gorica), Fetai (Lokomotiva), Beyatt (Istra) te već spomenuti Vrbančić.
Jagušić je tehnički iznimno potkovan igrač, lakog koraka, a i ne libi se ući u dribling. Stoga ga treneri često koriste i na krilnim pozicijama, premda je po svim karakteristikama veznjak, najviše “osmica”. Izrastao je do 178 cm, a krasi ga izvrsna lijeva noga.
Slaven je za njega već ljetos imao upite iz inozemstva, ali u klubu ga nisu ni pomislili pustiti. uvjereni su da u njemu imaju mladića koji će se nastaviti razvijati i za godinu ili dvije vrijediti ozbiljan novac.
U petak smo ga gledali u Maksimiru. Igrao je na desnom krilu i bio je jako dobar, rastrčan i razigran. Upamtili smo dva krasna driblinga, ali i šest oduzetih lopti. Možda nije bio dovoljno dobar da bi igrao za Dinamo, ali već je izrastao u igrača koji je dovoljno dobar da protiv Dinama u Maksimiru bude jedan od glavnih igrača momčadi koja je u dobrom dijelu utakmice radila velike probleme domaćoj obrani.
Vizija Aleksandra Aleksovskog o igračima odgajanim u Maksimiru donijela je dosta toga dobroga Slaven Belupu. Antu Crnca smo već opjevali, a Adriana Jagušića ćemo pomno pratiti…
