Bez odjeka je prošla činjenica da dva srebrna Vatrena nisu prihvatila poziv Zlatka Dalića da se priključe stožeru reprezentacije. Ivan Rakitić se fokusirao na rad u Hajduku, gdje je postao tehnički direktor. Milan Badelj je upravo postao asistent Albertu Capellasu, voditelju omladinske škole Dinama. Zov Dinama i Hajduka uvijek je atraktivan za bivše igrače. Dva kluba velikana, neovisno o natjecateljskoj fazi, bogate tradicije i značaja, poglavito u društveno-navijačkom diskursu, posljedično velikog utjecaja na odnose domaćeg nogometa.
Hrvatski nogometni savez je (i) u ovoj fazi povijesti u raskoraku s takvim odnosima, što su dva kluba dala do znanja prije starta sezone. U tom kontekstu je slučaj Dadić samo simptom nezadovoljstva odnosima snaga, koje su u HNS-u odlučili riješiti na starinski im način. Po kompenzacijskom ključu. Prihvaćeno je Dinamovo traženje udaljavanja spomenutog (talentiranog) suca, a radi ravnoteže u nogometu i društvu, prihvaćeno je da se kontrolor Marić povuče s elitne liste po želji Hajduka.
Kako je službeni Hajduk, uz podršku Dinama, istaknuo da se u HNS-u raslojavaju redovi u vrhu, logično je pitati se što se događa oko vladavine predsjednika Kustića, koji je u veljači dobio jednoglasno drugi mandat. Bez obzira na to što neimenovani član IO HNS-a pribjegava frazi da je “u medijima drama, a drame zapravo nema”. Duhovito kao i ona fraza “kako se neće dopustiti klubovima da kadroviraju u HNS-u”.
U IO sjedi pet aktera prvoligaških (i jednog drugoligaškog) kluba, koji sudjeluju u kadroviranjima i odlukama, a to i ukazuje na suštinu spora koji će se tek rasplamsati. Dio klubova (Rijeka, 2 člana, Lokomotiva, Slaven Belupo, Gorica), kao i oni koji su blisko vezani za druge aktere HNS-a, imaju direktan utjecaj na tijekove nogometa. Dio klubova (Dinamo, Hajduk, Osijek, Istra 1961, Vukovar 1991) nema tu opciju. Dok su Dinamo i Hajduk posrednog utjecaja zbog društveno-sportske dimenzije, Osijek i Istra 1961 su autsajderi (Vukovar je novak), što se i vidi u statusu najoštećenijih sudačkim odlukama i ne samo time. Istra 1961, naime, iako ima odlučujuće glasove, ne može utjecati niti na odnose u županijskom savezu. Tamo je predsjednik Raić-Sudar, kojeg je Istra htjela opozvati kad je doznala da je postao sportski direktor Rijeke, ali u HNS-u to po propisima nije moguće. Ili se može sam povući, ili ga HNS opoziva. To što se nije dogodilo znakovito ukazuje kakve odnose njeguje Familija HNS-a.
Logično je da veliki klubovi (ne samo oni) žele promjenu tih neravnopravnosti, s obzirom na to da to tijelo odlučuje o svemu u ligi. Ta velika anomalija generira sve daljnje veće ili manje nelogičnosti. Jedna od većih je i folklorna odluka smjene Sudačke komisije. Vidljivo je bilo i po prvim javnim reakcijama glavnih aktera da se Familija odmah homogenizirala kad je prepoznala vanjsku ugrozu svoje nedodirljivosti. Stoga su pojmovi kao “jedinstvo”, “odlučnost” i “najuspješniji” prevladavali u eteru kao okvir izglasanog u četvrtak.
Slučaj Dadić je tretiran gafom i preventivna sanacija (udaljavanje njega i Marića) sada je dobila za javnost odgovorne. Prozirnost tih postupaka je u tome što većina (svi?) njezinih aktera ostaje u funkciji natjecanja kao povjerenici, kontrolori, mentori, akteri VAR programa i slično. Ostaju svi na svojim mjestima i u HNS-u jer navodno nitko nije znao za “slučaj”. U svojevrsnom bratskom funkcioniranju postoji “logika” po kojoj onaj koji odlučuje nije kriv, a onaj koji predlaže je odgovoran i preuzima posljedice.
Simbolički, ironija je sudbine za tu Sudačku komisiju da u trenutku kad je najmanje (i ako) kriva za nešto bude – smijenjena. Čisto radi prepoznavanja odgovornosti, podsjetimo da je za povratak suca inzistirao povjerenik Bernard Layec. Da bi ušao na listu, trebao je bazu. Matična, koju zastupa glavni tajnik HNS-a i predsjednik ZNS-a Svetina, uskratila je povjerenje. Onda je netko od ključnih aktera HNS-a osmislio akciju nove baze, unutar Krapinsko-zagorskog saveza, i tako je Dadić mogao na listu.
U praksi tog hodograma nema teorije da u vrhu HNS-a nisu znali za to. Uostalom, Layec o svemu tome mora operativno komunicirati s njima. Dakle, jedini odgovorni za prijedlog je Francuz, a jedini odgovorni za odluku su članovi IO i vrhuška HNS-a. Po liniji nelogičnosti svi su pozitivno prošli. Layec je dobio podršku za nastavak i pohvale, a IO HNS-a je za svoje previde, površnost i oportunizam, kaznio druge. Time je, usput, sucima poručeno koliko su podređeni volji vlastodržaca i da je neovisnost samo izlizana riječ.
Modus vivendi Familije, koja je time još jednom potvrdila jedinstvo prema “vani”, ali i prezentirala zavidnu žilavost kao poruku onima “izvana”, koji misle da im mogu uskratiti pozicije nedodirljivosti i posljedične sinekure, u ime neke precijenjene riječi – “ravnopravnost”.
HNS, međutim, sve teže skriva unutarnje napukline. Pogotovo nakon presedana u 21. stoljeću, a to je zajednički gard Hajduka i Dinama. Oni promiču ideju da su klubovi ti koji moraju zajednički voditi natjecanje, a kako se to događa u svakoj logičnoj nogometnoj zbilji. Taj zajednički stav dva velika kluba veliko je iznenađenje za ustajale odnose unutar Kuće nogometa, koja je predugo funkcionirala na njihovom sukobu. Sukladno društvenoj i političkoj važnosti tih klubova, može biti od presudnog utjecaja na poglede realne politike prema odnosima u nogometu. Taj proces, čini se, jest započeo…
