Luca Bianchini, novinar La Gazzette dello sport, piše za SN:
Dojam je kao da ova sezona Milana traje dvije godine, deset godina, vječno. Klub je promijenio trenera nakon duge ere, pet sezona, Stefana Piolija prošlog svibnja i čini se kao da je to bilo u nekom drugom svijetu. Došao je Paulo Fonseca i onda je dobio otkaz, stigao je, eto, i Sergio Conceicao.
Svakog tjedna se nešto događa u Milanu, “svega, i više”, kako je poručivala jedna davna reklamna parola na državnoj televiziji RAI. Pogledajte samo što se događalo posljednjih dana. Milan je pobijedio utakmicu protiv Parme, koju je u 90. minuti gubio 1:2 i već je to djelovalo kao nešto nevjerojatno, više jedinstveno nego rijetko. Bio je to samo početak. Na kraju utakmice, koju je Milan ipak pobijedio, trener Sergio Conceicao se zaletio na igralište brzim korakom i direktno išao prema Davideu Calabriji, koji je do prije mjesec dana bio kapetan Rossonera. Da ih nisu razdvojili drugi igrači i članovi stožera, došlo bi do fizičkog sukoba! Trener i jedan od senatora Milanove momčadi…
Ta ružna epizoda puno govori. Ovaj Milan, koji stiže u Zagreb, bitno je drugačiji od onog Milana prije dvije godine. Onaj Milan je bio momčad koja je dolazila s tek osvojenom 19. titulom prvaka Italije te je bila u uzlaznoj putanji. Ovaj Milan je sada klub u totalnoj rekonstrukciji, koji traži nove referentne točke. Sergio Conceicao je brzo postao jedna od tih polaznih točki, u klubu se još trebaju definirati ravnoteže, a na teren je tek došao Kyle Walker, kojeg se već priziva kao mogućeg lidera. Ovaj Milan zna zabaviti neutralne gledatelje, ali i diže puls svojih navijača. Nije slučajno da navijači prosvjeduju protiv vodstva kluba, a u nekoliko navrata su prozivali i igrače. S Milanom svaka utakmica može otići u sve moguće smjerove…
Dojam je da Dinamo Zagreb ima svoju šansu. Točno je da je Milan dva puta kvalitativno jači, zbog čega je i favorit utakmice. No, ovaj Milan nije nepobjediv. Nalazi se u fazi kada živi nemirne dane, a kada je momčad u takvom stanju, ona može iznenaditi i u pozitivnom, ali i negativnom smislu. Pored toga, u nedjelju se na stadionu Giuseppe Meazza igra gradski derbi Milan – Inter. Dvoboj koji se posljednjih godina igra u naglašenijem rivalitetu, kao zapravo uvijek, ali i više nego inače. Osjeća se važnost derbija za oba kluba slično kao i 1980-ih godina.
Ljubitelji nogometa u Italiji poznaju malo Sandra Kulenovića. Oni se sjećaju vrlo dobro talenta Marka Pjace i iskazuju znatiželju da na djelu vide Martina Baturinu, mladog igrača za kojeg je već iskazan interes talijanskih klubova.
Između 22 aktera na maksimirskom travnjaku u srijedu navečer dva su igrača najvažnija. Rafael Leao i Theo Hernandez. Trener Conceicao ih je zamijenio na poluvremenu utakmice s Parmom i u Zagrebu će definitivno morati pokazati nešto više. Ako Leao i Theo igraju slabo, Milan djeluje izgubljeno. Tada maksimalno može pobijediti srcem i intenzitetom igre, kao što je to bio slučaj s Parmom. Ako su njih dva u formi, Milan može pobijediti baš svakoga, uključujući Real Madrid i Paris SG. Igrači velikog talenta, ali bez kontinuiteta, tako se u Italiji govori i o igračima s vaših prostora, zar ne…
