Real Madrid na 17. mjestu, Bayern s njima na 18. gleda u leđa Dinamu, koji je jedina momčad s dva ili više pogotka u svakoj dosadašnjoj utakmici. Uz Inter je, pak, Atalanta jedina bez primljenog gola, a Manchester City prvi put od 2016. i Barcelone izbrojao ih je četiri u vlastitoj mreži. Od toga im je Viktor Gyökeres zabio tri i odveo Sporting na drugo mjesto uz bodovno izjednačeni – Monaco i Brest. Pritom je taj Gyökeres zasad najbolji strijelac kalendarske godine s 53 pogotka.
Još početkom rujna, ovakav rafal izdvojenih informacija djelovao bi kao nadmetanje u besmislicama, no to je slika i prilika Lige prvaka na polovici grupne faze, čiji je novi format očito i neiscrpna kutija iznenađenja. Dok Sporting, Monaco i Brest iznenada prave društvo maksimalnom Liverpoolu na vrhu, niz velikana upisao se na listu dužnika, a predvodi ju Real Madrid s Mbappeom u istaknutoj ulozi. Nastavno na El Clasico, Francuz se u porazu od Milana opet “proslavio” pred vratima, što će poprilično iziritirati madridski puk znajući da je onakve šanse u Ligue 1 iskorištavao zatvorenih očiju. Nisu to sve redom bili “ziceri”, no jesu prigode koje igrač njegove ili bliske mu kvalitete mora kapitalizirati.
Dok sijevaju kritike na Mbappea i u utorak prokazanog “glumca” Viniciusa, još jedan trenutno opadajući Galacticos možda se i “podsmjehuje”. Disonantna melodija Mbappea i Viniciusa poprimila je tako glasne odjeke da Jude Bellingham prolazi pomalo neokrznuto unatoč sve manjoj zapaženosti na pozornici čiji je, ne tako davno, bio frontman. U ovom trenutku prošle sezone, Bellingham je brojao 14 golova za Real. U aktualnoj? Nula, zero. Englez, naime, nije postigao gol za Kraljeve 177 dana. To se ne može opravdati ni problemom s ramenom, pa ni činjenicom da mu je prošlosezonska taktika (bez Mbappea) nemjerljivo bolje odgovarala. Ne popravi li se ukupno stanje Bijelih do neporaženih Liverpoola i Atalante, možda ni one “lakše” mete, RB Salzburg i Brest, neće biti dovoljne za izravni plasman u osminu finala.
Na drugoj strani Madrida – još gore. Možda malčice prolazi ispod radara, no nastavi li s ovakvim igrama, Atleticu bi sezona vrlo lako mogla ispasti čista katastrofa jer neće uvijek imati sreće kao u srijedu na Parku prinčeva, gdje su pobijedili 2:1 s još jednim kasnim pogotkom kontra PSG-a (24.), također “sretnika” na listi dužnika. Španjolci barem mogu pronaći utjehu u narednim dvobojima jer čekaju ih na papiru lakše utakmice (Sparta Prag, Slovan Liberec, Bayer Leverkusen i RB Salzburg). U sličnoj atmosferi živi Bayern – slabašni bodovni plijen trebao bi porasti, ako ne protiv PSG-a, onda nasuprot Šahtara, Feyenoorda i Slovan Bratislave. Kompany ne mora paničariti ako zadrži dominaciju nad “manjim” ekipama, što mu je jedna od ne tako mnogih prednosti u dosadašnjoj bavarskoj epizodi.
Njemački ugled možda je još više okaljan nastupima RB Leipziga. Nije grijeh izgubiti od Liverpoola, no Atletico i nije neki snagator, ni Juventus ako nepunih 40 minuta igra s igračem manje, niti Celtic. Nitko ne može opravdati Leipzigovu nulu u rubrici bodova.
Za razliku od Arsenala i Bayerna, klimavi PSG nije imao sreće s kompjuterskim ždrijebom, drama tek slijedi ususret Bayernu i Man. Cityju, protiv RB Salzburga u međuvremenu i Stuttgarta u završnici nema mjesta problemima. Ironično, kapu treba skinuti svim Francuzima izuzev PSG-a. Monacu i Brestu na temelju pozicije, Lilleu jer je nakon poraza od Sportinga tukao i Real i Atletico, uz to i remizirao s Juventusom. Mjesto broj 14 više je nego solidno, još ugodnije ako se zna da je najgore razdoblje prošlo te slijede Bologna, Sturm, Liverpool i Feyenoord, dakle tri od četiri ogleda gdje se od samog početka na nešto računalo i unaprijed.
Podjednakom brzinom naklonili bismo se i Aston Villi da nije kiksala kod Club Bruggea i ostala na 9 od 12, ovako senzacija ipak nije potpuna. Ili im ipak treba progledati kroz prste znajući da su debitanti u LP otkad se igra pod tim imenom?
Kako bilo, Birmingham čak i s uspavanim Watkinsom živi ljepše od sunarodnjaka iz Manchestera i Londona. City se gubi bez Rodrija i tek oporavljenog Kevina de Bruynea, s kriznim razdobljem za Haalanda kao najtežom posljedicom te sve izraženijim “rupama” u isto tako desetkovanoj obrani, a Arsenal pobjeđuje “na mišiće” (2:0 s PSG-om, 1:0 za Šahtarom) ili uopće ne pobjeđuje (Atalanta 0:0, Inter 0:1). Ne treba Arteta ludjeti, ali ni smetnuti s uma da Topnici (još više bez Odegaarda) gube onu “živu vatru” tijekom navale ofenzivaca, viđenu u prošloj sezoni u gotovo svakom napadu. Dijelom im je opravdanje zahtjevan raspored, kao i Bayer Leverkusenu.
Pored razočaranja i iznenađenja, dobili smo i skupinu onih koji su ostavili mjesta dvojbama. S obzirom na “papirnatu” kvalitetu, dosadašnje izvedbe i nadolazeće izazove, sve i ništa istovremeno se može očekivati u slučaju Celtica, PSV-a, Benfice, Milana i Juventusa. Nad svima njima vise određeni upitnici s dojmovima koji ostavljaju blago pozitivne predznake. Škoti se pritom mogu pohvaliti najnježnijim dodirom sreće, čije će blagodati tek osjetiti u cijelosti ususret Club Bruggeu, (nadajmo se ne i) Dinamu, Young Boysima i Aston Villi. Nizozemci će, pak, na Šahtar, Brest, Crvenu zvezdu i Liverpool, stigne se i tu prikupiti bodova za lijepu priču.
Stara dama u nešto je nezgodnijim vodama Ville i Cityja pa će se zrak malo “očistiti” kontra Bruggea i eventualno Benfice, no svakako će očekivani izravni plasman u Top 16 biti zahtjevan izazov, a upravo bi se po tome mogle vršiti prve procjene o treneru Motti u debitantskoj mu sezoni u Torinu. Milan je počeo otplaćivati dugove u pravom trenutku (na Bernabeuu), jer na redu su Slovan Bratislava, Zvezda i Girona. Ne škodi navijati za Rossonere, ako nastave u ritmu iz Madrida, možda bi na posljednje kolo u Zagreb mogli doći relativno neopterećeni…
