Miha Zajc (31) postao je slovenski ‘nogometni Domen Prevc‘, genijalni skijaš skakač, ljubimac Dežele. Vidimo po medijima naših dragih susjeda kako plaču što je Dinamov veznjak odbio njihovu reprezentaciju, nije pomogao niti dolazak na izborničko mjesto Boštjana Cesara. Suze za Zajcom sasvim su logične, jer u plavom dresu slovenski nogometni majstor nudi fantastične predstave. Ne pišemo ovdje samo o ona dva fenomelna pogotka koje je zabio Gorici, koji se mogu ponuditi kao najbolji plakat SHNL-a, Miha je od prvog dana kad je došao u Maksimir postao priča.
– On je najbolji Slovenac koji je ikada igrao u Dinamu.
Dobili smo nakon polufinala Kupa nekoliko ovakvih istih poruka od nogometnih zaljubljenika, ali i stručnjaka. U Dinamu je dugo vrijedila ona ‘nema stranca do Bosanca‘. Sad se promijenila u ‘nema stranca do Slovenca‘. Nije baš idealna rima, ali zato je idealan Zajc. Slovenci su često ostavljali trag u Maksimiru. Igrao je za Modre Grega Židan, bio je tu Primož Gliha, Boštjan Cesar, Petar Stojanović, svi su oni s vremenom postali i ostali pravi dinamovci. Nabrojani su ostali u dobrom sjećanju i praktički su se za čitav život vezali za Dinamo. Kao što se sad vezao Zajc, koji je postao ljubimac navijača, koji ga doživljavaju kao lidera Kovačevićeve momčadi. Svaka čast kapetanu Mišiću, ali i mi ga doživljavamo kao takvog. Jer jednostavno tako djeluje, ne samo na terenu. Iznimno je druželjubiv, srdačan, idealan sugovornik, izjave su mu logične, odmjerene, jasne.
– Trebamo u momčadi pronaći više lidera.
Dobro se sjećamo te rečenice koju je u jednom trenutku Dinamove krize u prvom dijelu sezone izrekao trener Mario Kovačević. Vjerojatno u tom trenutku možda i i nije očekivao da će lidera dobiti baš u Zajcu. Te da mu više lidera ne treba. Miha je igrački, jedan je od najkonstantnijih igrača Modrih u SHNL-u, praktički nikada ispod prosjeka, uglavnom među najboljima. Pokazao se kao najveće pojačanje Dinama. Zaista je na putu je da postane najbolji Slovenac koji je ikada igrao u Dinamu, ako već to i nije. Postao je čovjek kojem su navijači skandiraju ‘Miha, Miha‘… Nema baš previše nogometaša Modrih koji su s tribina čuli skandiranje svog imena. Prepoznali su u Zajcu jednu dodatnu dimenziju, vođu, liderski DNK, koji je ovoj momčadi u stvaranju od prvog dana nedostajao. Nametnuo u svlačionici kao onaj čija se riječ sluša s posebnom pozornošću, koji na terenu daje više od brojnih drugih igrača koji su prošlog ljeta uselili u svlačionicu.
Kad je početkom kolovoza prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s Modrima, bilo je ogromne skepse. Nakon sporazumnog raskida ugovora s Fenerbahčeom, došao je kao slobodan igrač, za njega nije plaćena odšteta. Mnogi su se navijači pitali ‘što će nam tip od tri banke koji ide prema zalazu karijere‘. Pitanje nije bilo bez osnove. Prije dolaska u plavi dom godinu je proveo na posudbi u francuskom Toulouseu, nastupio je na ukupno 22 utakmice, bez opipljivog učinka, samo je jednom, u Kupu protiv Hauts Lyonnaisa, bio na terenu svih 90 minuta. Nije bila baš neka preporuka, zar ne? Ali Zvonimir Boban je znao koga dovodi. Čovjeka koji može pokriti napadačke pozicije u veznom redu, “osmica” je njegovo pravo mjesto, iako može igrati i na zadnjem veznom, na “šestici”. Kreativac je, iskusan je, jako dobro koristi slobodne prostore na travnjaku, zna zabiti gol.
Otkako je postao ključna figura, lider momčadi, Dinamo nije izgubio utakmicu u HNL-u, niti u Kupu! Svoj posljednji poraz u nacionalnom prvenstvu Modri su doživjeli u Puli, u srazu s Istrom 1961 (1:2), još tamo 9. studenoga prošle godine. Nakon tog posrtanja bio je jedan od inicijatora sastanka u svlačionici, među najglasnijima. Već se tu pokazalo koliko je bitan, nakon samo tri mjeseca otkako je došao postao je glavni, jedan od vođa novog Dinama. Postao je i dokapetan, a kad stranac nakon samo tri mjeseca zasluži tu ulogu, onda to ne može biti slučajno. Ove sezone je u svim natjecanjima zabio deset pogodaka i osam puta je asistirao. Kapa do poda za ‘našeg‘ Slovenca.
