Nakon nešto više od tri mjeseca, Nenad Bjelica dobio je otkaz u Dinamu. Nije dočekao Novu godinu kao trener Plavih, presudili su mu, kažu u Maksimiru, loši rezultati u SHNL-u. Vijest o tome da se nešto sprema u uvijek nemirnom maksimirskom “loncu” pojavila se u subotu navečer. U nedjelju se priča još više zavrtjela, no i dalje je ta informacija zvučala nestvarno, stigla onako iz čista mira, bez konkretnoga povoda.
Posebno je nelogično bilo da su se te glasine pojavile sad, budući da su klupski čelnici imali priliku neke konkretne poteze povući prije tjedan dana, nakon utakmice s Varaždinom, kad je bio i održan Izvršni odbor. Koji je potrajao između sedam i osam minuta…
Maksimirski je parking tada bio sablasno prazan, a u nedjelju navečer automobil je bio na automobilu. Članovi Izvršnog odbora došli su na tu večernju sjednicu i nakon nešto manje od dva sata okrenuli su Bjelici “palac dolje”. Iako se činilo nakon prošlonedjeljne “kamilice” od sjednice da će Bjelica normalno povesti momčad u drugi dio sezone, dogodilo se suprotno.
Naime, tada je već bila gotova stvar o smjeni Bjelice ukoliko ne pobijedi Varaždin. No, Dinamo je pobijedio, pa onda nije ni bilo konkretnoga razloga, ni aktualnoga povoda, za udar na trenera, stoga su se članovi IO brže-bolje razišli. Ali, ta pobjeda nije ugasila nezadovoljstvo trenerovim radom kod dijela klupskih čelnika, zacijelo istih onih koji nisu ni bili za Bjeličin dolazak krajem rujna. Bjelica je nekima bio “neželjeno dijete”, pa su onda tijekom tjedna razrađivali ideju o smjeni trenera. Čini se da je “kupovano vrijeme” kako bi se skupila “kritična masa” nezadovoljnih, potrebna za drastičan i ne odveć logičan potez u predvečerje priprema.
Istina je da je Dinamo gadno podbacio u domaćem prvenstvu, ali je u Ligi prvaka osvojio osam bodova i zaradio golemi novac. Nadalje, tijekom jeseni Plavi su bili opterećeni ozljedama ključnih igrača, što je svakako otežavalo posao Bjelici. Koji, dakako, nije bio bezgrešan, ali pokušavao je izvući maksimum iz rostera koji mu je bio na raspolaganju. I kojeg nije birao.
Možda razlog nezadovoljstvu i nepovjerenju u trenera leži u izvješću koje je Bjelica prije utakmice s Varaždinom ponudio klupskim čelnicima. “Procurilo” je, naime, kako je trener u tom izvješću sve kirurški precizno dijagnosticirao, ali je i ponudio i rješenje za sve probleme. Tko zna, možda se ta dijagnostika, kao ni možebitno rješenje situacije, nekome nisu svidjeli? Jer, Bjelica je, uz ostalo, u tom izvješću spomenuo i velik broj stranaca u momčadi (čak 12), zatim i nezadovoljavajuću situaciju na planu zajedništva i kohezije u svlačionici, a pred vratima je i prijelazni rok u kojem trener, koji je za otkaz doznao na odmoru u Italiji, nije kanio biti “fikus”…
Zanimljivo je da je Cannavaro bio “u igri” i prije tri mjeseca, ali još uvijek nije argumentirano objašnjeno po čemu je taj Talijan – igrački definitivno Gulliver, ali trenerski Liliputanac (posebno za veliki klub poput Dinama!) – relevantni kandidat za plavu klupu? Bit će mu ovo prvi dodir s hrvatskim nogometom, upoznavanje igrača, da ne nabrajamo dalje. Kina je, ipak, bila neki drugi svijet, a proljetos se u Udineseu zadržao tek mjesec i pol (šest utakmica).
Uglavnom, povučen je “kockarski” potez i ta odluka svoje jedino logično uporište ima u spoznaji da bi, nakon svega što se događalo posljednjih dana, bilo gotovo nemoguće zamisliti daljnju suradnju šefa svlačionice s plavim salonom. A Bjelica će samo učvrstiti nadimak “kralj otpremnina” – za tromjesečno “druženje”, naime, Dinamo mora njemu i njegovu Stožeru isplatiti nešto manje od dva milijuna eura…
