Nismo u subotu nakon utakmice vidjeli Zvonimira Bobana, što je normalno, jer novinari ne mogu u službene klupske prostorije u vremenu kad se igraju utakmice. Ali gotovo smo sigurni da bi mu lice odavalo zadovoljstvo. Njegovo djelo, ovaj Dinamo koji sada gledamo djeluje jako dobro.
No zato smo vidjeli i čuli trenera Marija Kovačevića koji je na presici nakon sudara s Istrom 1961 nudio sliku čovjeka zna da radi odličan posao. Pljesak i skandiranje Modrima nakon još jedne pobjede sigurno su mu nadodali još goriva u ‘motore sreće‘. Možemo naravno uvijek tražiti dlaku u jajetu. I uvijek ćemo je tražiti i pronaći, jer pobogu, to je Dinamo. I kad se pobjeđuje i kad se nakon četiri kola ima 12 bodova uz gol-razliku 10:0 možemo laboratorijski secirati i negdje vidjeti neku ‘greškicu u programu. Međutim, Boban i Kovačević mogu ponosno i sa smiješkom hodati metropolom.
Energija ove Dinamove momčadi je divna, dečki se na terenu ‘bacaju na glavu‘, osjetila teško da mogu promašiti, u Maksimiru se stvara jedna prekrasna nogometna priča. I znate što se po nama mora posebno naglasiti? Sva ta ogromna regimenta novih nogometaša koji su ovog ljeta stigli u Maksimir su osjetili koliko je Dinamo veliki klub! Od prve sekunde na svakom treningu i utakmici daju sve od sebe. To je fenomenalno saznanje i dokaz kako je pogođeno s njihovim dovođenjem.
Kad se sad vratimo na ogled s Puljanima, onda su Modri nakon vodstva od 1:0 desetak minuta malo maknuli nogu s papučice gasa, ali nije to bilo slučajno, Kovačević želi da mu momčad kontrolira utakmicu. U tim trenucima falio je jedan centralni vezni koji će preuzeti kontrolu, pa se na kratko vrijeme izgubila struktura igre. Netko je trebao malo kako se to voli kazati, stati na loptu. Ne može se stalno punim gasom. Kratko je to trajalo, plavi dečki su se brzo ‘osjetili‘ i utakmica je postala jednosmjerna ulica. Posebno je sve konce u svoje noge preuzeo Josip Mišić koji je odigrao jako dobru utakmicu. Istru koja je dobra momčad, Dinamo je ‘ubio‘ držanjem lopte. Dečki Gorana Tomića su se jednostavno izmasakrirali trčanjem, Lawal je recimo pretrčao kao neki dugoprugaš. Pa su na koncu dečki iz Pule ostali bez snage, što se najbolje vidjeli pred kraj kad su inkasirali još dva pogotka.
Naravno, ne mogu svi igrači uvijek odigrati najbolje. Recimo, Mateo Lisica u subotu nije bio na razini koja se pretpostavljala, previše je ulazio u sredinu, a to ipak ne bi trebao biti njegov posao. Dinamo ga je doveo da igra na krilu, po liniji. Sjetili smo se tu jedne rečenice koju je znao Zdenko Kobeščak, bivši nogometaš i trener u Dinamu. On je krilima uvijek govorio; ‘nek ti kopačke buju bele od kreča‘! Tako da bi Lisica mogao poslušati Kobca, a sigurno mu to govori i trener Kovačević.
Mateo koji je iznimno zahvalan igrač i koji treba Modrima, mora doći do saznanja da ne treba biti ‘krilce‘, nego – krilo! Nije bio na najboljoj razini niti Gabriel Vidović. Ali treba shvatiti da on i nije doveden da bude krilni igrač. Može igrati na lijevoj strani kad iza sebe ima ‘osmicu‘, a ne ‘šesticu‘. Čak bi možda bilo logičnije da Stojković igra na lijevoj strani, a Vidović u sredini. Ali dobro, tu treneru Kovačeviću ostaje pronaći idealno rješenje za još bolji izgled momčadi.
Kad smo već kod toga, gdje Dinamo može biti još bolji, gdje može napredovati? Idemo ovako. Otraga plavi djeluju baš jako dobro, koliko je to samo bolje nego prošle sezone, tu se vidi ogroman napredak. Jednostavno, druga je to razina u odnosu na blisku prošlost. Zadnja četvorka djeluje baš izuzetno. Valinčić, te dva sjajna stopera, Dominguez i McKenna dominiraju, Perez Vinlof u prve dvije, te Goda u posljednje dvije utakmice bili su odlični. S tim da je Perez Vinlof bolji prema naprijed, dok Goda daje veću sigurnost i stabilnost u defenzivnim zadacima. Kad još 19-godišnji Perez Vinlof shvati da mu je obrana prioritet, Dinamo će tu dobiti kvalitetu više.
Nadalje, kad Cardoso Varela na lijevom krilu dobije veću minutažu i pravu priliku, onda će u napadačkom dijelu Modri biti još jači i konkretniji. ‘Mali‘ je prava – bomba! Čini nam se da mora početi više igrati. Možda ga je Kovačević mogao poslati na teren protiv Istre, ali isto tako razumijemo trenera koji je kratku priliku pružio Bakraru, koji je dobio i poziv alžirske reprezentacije. Velika je stvar za Modre to je Gonzalo Villar postigao spektakularan pogodak koji mi je sigurno do neba podigao samopouzdanje nakon što je iscurio iz udarnog sastava. Bio je sretan kao malo dijete kad je lopta ušla u mrežu, kao da je zabio Realu na Bernabeuu. Trebalo mu je to. Villar je ozbiljan nogometaš i on može također biti vrhunska nadogradnja ovoj momčadi, s njim u pravoj formi, momčad će sigurno biti jača i više će kontrolirati igru.
Boban i Kovačević ne mogu biti sretniji nakon prva četiri kola. Ali znate kakvi su šampioni? Uvijek gledaju gdje se stvari još mogu popraviti. Naša procjena jest da je Dinamo trenutačno na nekih 70 posto svojih mogućnosti, što im je za sada dovoljno da sigurno maršira SHNL-om. Onih 30 preostalih posto trebalo bi se pojaviti vrlo brzo, kad se dečki još više ‘osjete‘, taman za Europsku ligu.
