Nakon ždrijeba LP-a, u “modrim” dvorima tri su utakmice označene ključnima. Prve dvije “modri” su apsolvirali, dakle RB Salzburg i Slovan iz Bratislave, pritom je stigao i bonus bod kontra Monaca, no cijela jesen u Ligi prvaka lomit će se večeras. A u goste stiže momčad prilično drugačija od one koja se na početku očekivala.
Nije ovo, pritom, unaprijed priređeni epitaf, nego sušta realnost. Celtic, naime, ne igra otočki, nego europski, na klupi ima ozbiljnog trenera Brendana Rodgersa, a igra je smislena, uigrana i plodna. Konačno, u 23 ovosezonske partije Škoti su izgubili samo u Dortmundu, imaju ukupno tri remija, i u Maksimir stižu s osam bodova u Ligi prvaka i glavom iznad crte prolaska te puni samopouzdanja koje crpe (i) iz domaćeg prvenstva, gdje u 15 susreta imaju 14 pobjeda i remi, uz zastrašujuću gol-razliku 44-4! Kada se počnu čitati brojne analize, pa i onih upućenijih, koji nam tvrde da je veza s Kühnom, Furuhashijem i Maedom opasna, da je Engels ozbiljno pojačanje koje je u suradnji s Hatateom i kapetanom McGregorom uigrano i ozbiljno, da su stoperi prilično neprobojni, a Schmeichel na golu ona “the” karika, onda praktički ispada da ne preostaje ništa drugo nego pokriti se po glavi i zavapiti “ajme majko…” A ideja “kako probiti Celtic” doima se doista kao traženje igle u plastu sijena. “Plitak potok”, slijevaju se pritom poruke na mobitelu, navijača mahom uvjerenih da Celtic sigurno pada.
A što zapravo nudi život između ta dva ekstrema, ključno je pitanje. Istina, Dinamov kadar poharan je kao rijetko kada, forma i izvedbe blago rečeno nisu blistave, samopouzdanje je nepoznat pojam, i u svemu tome teško je naći nešto za što se može čvrsto primiti. No Dinamo je žilav svat. Spreman okrenuti i utakmice i sezonu naglavačke. Za to je, doduše, potreban jasan plan. I tu dolazimo do ključnog dijela ove križaljke: Nenada Bjelice.
Za što se kod Celtica primiti, ključna je stavka traženja mana, no je li to zapravo kriva premisa? Okej, reći će nam insajderi, Celticovi bekovi su možda šansa, međutim nije ni to u biti ključna stavka. Ključna stavka Dinamu ovoga puta bit će on sam. Bjelica ovaj put teško, iako ne i nemoguće, može postaviti svoju klasičnu europsku snovolovku s tri braniča, od senatora na koje se oslanjao ostao je samo na Theophileu (i Zagorcu, doduše), a sada u vatru jednostavno mora gurnuti i one kojima naizgled i ne vjeruje previše jer drugih – nema. U cijeloj je priči razgovor o taktičkoj postavci zapravo izlišan; pa posve je jasno da Dinamo u utorak mora biti pokretljiv, agilan, agresivan i učinkovit, da mora uškopiti vezu i zaustaviti opasne ofenzivce u napadu, izbaciti Škote iz njihove zone komfor. Izuzev toga, ipak, mnogo je važnije pitanje može li Dinamo naći samoga sebe. Izaći gladan, samouvjeren, s gardom koji odaje tko je gazda na Maksimiru. Može li Bjelica probuditi inat i mogu li igrači koji se možda osjećaju kao autsajderi postati insajderi, oni koji mijenjaju svoj i trenutačni klupski narativ? Oni koji tragaju za pisanjem drugačije klupske povijesti, ali i kritičnom točkom koja treba poslužiti kao prijelomnica sezone? Konačno, i tjerati navijače da opet stanu iza njih jer, realno, rijetko je tko u povijesti imao takvo zaleđe kao ova momčad? Do ovoga petka i “tjeranja” u svlačionicu, bedem je bio snažan, a iako je suludo uopće napadati Baturinu koji igra u debelom ne crvenom, nego ljubičastom, i taj detalj treba i mora mobilizirati. Lavove, ne mačke. Bjelica na raspolaganju ima što ima, to je istina, ali za ovakve dvoboje alibije ne priznajemo. Jest, Celtic je snažan i opasan, no Dinamo napokon mora otkriti od čega je zapravo sazdan.
