Dinamo radi što drugi hrvatski klubovi ne mogu, igra sa samopouzdanjem, to se vidjelo i u utorak s Qarabagom. Pokazao je borbeni karakter, nije se predao kad je patio, istrpio je i dočekao svojih “pet minuta”. Nekad je znao padati u takvim utakmicama, ovaj put nije, u posljednjih šest godina čvršći je, nije ga lako slomiti kao što je to znalo biti ranije.
Međutim, utakmicu treba sagledati realno, bilo bi voluntaristički i svakako površno zaključiti da su Modri ovaj put dobili 3:0 zato što imaju jači pobjednički mentalitet od suparnika. Ne, treba pošteno reći da je Dinamo jednostavno imao sreće. Do 64. minute Qarabag je bio ozbiljno nadmoćnija ekipa, da je iskoristio izvrsne prilike danas bi se pisali potpuno drugačiji komentari. Međutim, njegov je problem što nije, a Zagrepčani su s tri pogotka stekli odličan kapital.
Mnoge su zbivanja na terenu do 75. minute i pogotka Sandra Kulenovića za 2:0 podsjećala ne neka posrtanja u prošlosti, Dinamo je znao pokleknuti kad bi doma primio gol, ali razlika je što ovaj put nije morao po loptu u mrežu, što je održao rezultatsku prednost, a Qarabag je snašlo nepisano pravilo – ako ne iskoristiš šanse, dolazi kazna!
Kroničari maksimirskog kluba pisali su desetljećima o prokletstvu, zazivali egzorciste koji će iz plavih odaja istjerati demone, ponekad kako bi našli stilsku figuru, a u nekim prigodama i jer su doista tako vjerovali te se pitali dokad u Zagrebu neće biti europskog proljeća. Čudna luzerska priča prekinuta je nakon 49 godina u sezoni 2018./19., tada su Modri prošli skupinu Europske lige, potom još jedno kolo, da bi u napetoj završnici u produžetku ispali od jako dobre Benfice. Od tada Dinamo kao da je drugi klub, kao da ima novi europski habitus, potom je još tri puta igrao to famozno “proljeće”, eliminirao protivnike poput Tottenhama i Betisa, stigao do četvrtfinala Europske lige. Iako je bilo i u tom razdoblju kikseva kao što su ispadanja u kvalifikacijama za Ligu prvaka od Ferencvarosa i Šerifa, tragičnih završnica kao sa Šahtarom kad je ispušteno 3:1 i prolaz skupine Lige prvaka, pa izgubljenih utakmica od kluba ranga Ballkanija, Dinamo je sada europski puno respektabilniji klub, funkcionira na višim razinama i još jednim plasmanom u Ligi prvaka to bi sjajno potvrdio.
Mnogi navijači Modrih velike zasluge za preobrazbu od gubitnika do jakog natjecatelja pripisuju Nenadu Bjelici jer pod njegovim vodstvom dogodio se taj “klik”. Kad se naprave velike stvari, trener uvijek ima zasluge, ali po mišljenju ovog autora glavni razlog zašto je Dinamo napravio nekoliko koraka naprijed u Europi je veće poštivanje stručne logike, a manje povođenje za kratkovidnim trgovačkim interesima.
Dinamo se počeo graditi da napravi rezultate, odbačen je modus operandi da kroz europske utakmice, mimo natjecateljskog rezona, defiliraju neki igrači koje je trebalo pokazati i što bolje prodati. U Bakuu će biti ogroman posao. Visoku prednost mora pretočiti u konačan trijumf, ako to napravi imat će i novce i ovce jer osim UEFA-inih nagrada i premija nema bolje scene za asove poput Martina Baturina i Petra Sučića da ih svi vide i priznaju im rejting koji im pripada.
Dinamo sada ne bi u Ligi prvaka forsirao nezrele klince samo da ih se unovči, ali bi njegovi najbolji igrači izašli u arene kakve im trebaju za iskorak koji će zlata vrijediti klubu, njima i reprezentaciji. Ne samo spomenuta dvojica, nego sasvim sigurno i još neki…
No, za Baku su dužni naći bolji način branjenje nego u Maksimiru, svi se dobro sjećaju “petarde” u Solunu i prije toga četvorke u Pragu. U Grčkoj je dojam bio da su se zakočili pod psihološkim teretom koji je pojačan zbog priča o atmosferi Tumbe. PAOK im je dao tri gola u prvom poluvremenu, a ako bi Qarabag imao prigoda kao u Zagrebu, to bi se moglo ponoviti. Zato će uzvrat biti još jedan ispit karaktera.
Nadamo se da je škola naučena, da će Dinamo doista zaigrati u Ligi prvaka.
