U Maksimiru su se prije nekoliko dana javno pohvalili s činjenicom da u mnogim hrvatskim klubovima igraju mladići koji su prošli kroz Dinamovu školu nogometa. Jedan od njih je i Ivan Mandić (22), golman Vukovara 1991 i još uvijek pričuvni golman U21 reprezentacije.
Mandić je u Dinamu proveo gotovo pet punih godina, s tim da je posljednjih godinu i pol bio na posudbama, najprije u Dugom Selu, a onda i Vukovaru. U ovoj je sezoni doslovno eksplodirao – u 21 utakmici na vratima Vukovara primio je samo 8 golova (najmanje u ligi), a u čak 14 navrata ostao je čiste mreže. Trenutačno je na 490 minuta bez primljenog gola. Sjajne su to brojke za tako mladog golmana, jedinog ispod 24 godine koji u Hrvatskoj redovito brani u prva dva nogometna razreda.
Mandić je bez problema s 19 godina iz Maksimira otišao na posudbu u Dugo Selo, a onda i raskinuo ugovor s Modrima kako bi potpisao za Vukovar.
– Idem tamo gdje mogu dobiti priliku braniti, jer bez utakmica nitko nije postao golman. Dinamo je baš tada ukinuo B momčad, a put do prve uvijek je dug – smije se Ivan Mandić, kojem je očito lijepo u Vukovaru.
– Prvi smo ljestvici, rekao bih potpuno zasluženo i svi smo u klubu uvjereni da ćemo na ljeto u elitnom društvu igrati SuperSport HNL.
Jeste li doista najbolja momčad lige?
– Naravno da jesmo, barem ja to tako vidim. Imamo najviše bodova, najbolju gol-razliku, a i momčad smo koja stvara najviše šansi na utakmicama. U zadnjem kolu ćemo biti domaćini Opatiji, koja nas jedina slijedi, ali nadam se da ćemo tu utakmicu čekati u revijalnom tonu, da ćemo već ranije osigurati prvo mjesto i ulazak u najviši rang.
Kažete da stvarate puno šansi, ali činjenica je da primate i jako malo golova?
– Ma odmah moram biti iskren – sretan sam i zadovoljan sa svojim obranama, ali nije sve do mene. U dosta utakmica nisam ništa morao spašavati jer su dečki ispred mene sve napravili. Imamo sjajne stopere, imamo odgovornu momčad u kojoj svi igraju obranu i onda je meni kao golmanu posao iznimno olakšan.
Mandić je poprilično visok golman sa 196, ali iznio nam e jako zanimljiv dodatak.
– Moj raspon ruku je 208, pa kad se raširim doista me ima… Teško mi je reći na koga stilom branjenja podsjećam od eminentnijih golmana, ali dečki me znaju zezati da sam Courtois, zbog tolikog raspona ruku.
Za prečku se onda hvatate lakoćom?
– Haha… Znam ruke pružiti i iznad prečke, ali ne baš na svakom terenu. Znate, u prvoj NL ima svakakvih teren, pa iz svog iskustva mogu reći da nije na svakom stadionu prečka na istoj visini od trave.
A kako stojite s prizemnim loptama i igrom nogom?
– Na puno utakmica momčad se diže skroz visoku pa i ja stojim izvan kaznenog prostora, kao treći stoper i uživam u takvoj ulozi. Volim igrati nogom, volim i puno ubačaja sa strane, jer imam visinu pa svašta mogu dohvatiti. S druge strane, ima dosta terena na kojima je kvaliteta travnjaka na niskoj razini, a na takvim možeš zaboraviti igranje od noge do noge. Napucaj pa trči…
Poziv u U21 reprezentaciju došao je kao velika nagrada?
– Ne znam kako bih vam opisao sreću što sam dio te reprezentacije. Katkad mi padne na pamet da bi mi čast bila reprezentativcima donositi loptu na treningu, toliko sam ponosan što sam dio svega toga.
Ivan u budućnost gleda s pregršt optimizma.
– Uvijek sam optimističan i ne poznajem strah. Bio sam optimističan i kad sam u Dugom Selu zaradio ozljedu ramena, zbog koje sam morao dugo pauzirati. Optimizam te čini boljim u svakom pogledu. Branim u vodećoj momčadi Prve NL, član sam U21 reprezentacije, osjećam se odlično, vidim da napredujem…
Bit će jako drago da Ivan Mandić na ljeto bude dio SuperSport HNL-a. Trebaju nam mladi golmani i tako pozitivni sportaši…
