Neki kroničari 31. dionicu HNL-a nazvat će – kolom iznenađenja. Pasionirani posjetitelji kladionica istu priču nazvat će – “kolom propuštenih prilika” (svih pet favorita je poraženo, i teoretski, na uloženi euro, dobitak je iznosio oko 4400 eura). Oni najizravniji pak konstatirat će: “bilo je to kolo istine hrvatskog klupskog nogometa”!
Činjenično je stanje da imamo ligu u kojoj “svatko svakoga može pobijediti”, i to zvuči kao dobar marketinški slogan za HNL, jer nudi uzbuđenje i neizvjesnost nadmetanja. Poglavito u završnici natjecanja. Međutim, aktualno stanje ima i svoje manje afirmativno naličje: ovo čemu upravo svjedočimo posvemašnja je devalvacija kvalitete nogometne igre na hrvatskim travnjacima! Možda u ovom trenutku toga i nismo svjesni, no vjerojatno će nam situacija biti jasnija za koji mjesec, kada hrvatski predstavnici krenu u osvajanje bodova za europski koeficijent.
Posebice je tragikomična situacija u borbi za tron HNL-a. Spoznaja da Dinamo proživljava najveću rezultatsku krizu u posljednjih dvadeset godina (od famozne “lige za bedake” u sezoni 2004./05.) ponudila je Hajduku i Rijeci povijesnu priliku da se domognu titule. No, evidentno je da se na Poljudu i Rujevici teško nose s nastalim pritiskom. Gotovo nestvarno izgleda podatak da je Dinamo u Velikoj Gorici doživio deveti prvenstveni poraz ove sezone, a još je u borbi za naslov!?
“Srijeda istine” razobličila je mnoge zablude vodećeg trojca hrvatskog nogometa. U jednom detalju i Dinamo i Hajduk i Rijeka izgledali su identično: niti su posjedovali taktičku kompaktnost, niti su imali homogenost prispodobivu momčadi koja se bori za titulu! No, ako analiziramo dosadašnji tijek sezone, samo je jedan razlog zašto Rijeka i Hajduk imaju četiri boda prednosti pet kola prije završetka natjecanja: Dinamovi suparnici posjeduju igrače, koji su svojom individualnom kvalitetom “zamaskirali” ukupnu limitiranost momčadi. Na Poljudu je to, dakako, već u narodnim pjesmama opjevani Marko Livaja, dok na Rujevici živi Toni Fruk, igrač koji je upravo aktualne sezone dosegao najviši stadij ispoljavanja vlastitog nogometnog talenta. Uzgredno, možemo spomenuti da navedeni igrači ove srijede “nisu imali svoj dan”. Posljedično, i Hajduk i Rijeka izgledali su poput klubova koji se “bore” za – sredinu tablice.
Nakon pobjede u Koprivnici (1-0), pedantni poljudski statističari konstatirali su: bio je to 28. Livajin “match-winner”. Nema igrača u povijesti HNL-a koji je imao toliko izravan utjecaj na rezultate svoje momčadi, kao što je slučaj Hajduka i Marka Livaje. On nije samo igrač i kapetan momčadi. Livaja je kult. Osvoje li Splićani naslov ove sezone, na Poljudu bi Livaji trebali napraviti spomenik od zlata – u prirodnoj veličini. Prema uzoru na Kim Il-sunga i njegov kult ličnosti.
Srijeda na Rujevici bila je jednako tužna kao i na Poljudu. Uz bolnu istinu: “No Fruk, no party”! Toni Fruk odnedavno je stekao status hrvatskog reprezentativca. Zasluženo. Statistički, radi se o najučinkovitijem europskom nogometašu – od početka ožujka do 7. travnja ove godine: u pet utakmica Fruk je zabio šest golova! Prošle sezone bio je “samo” najbolji asistent lige (17 dodavanja), uz četiri pogotka. No, ove se prometnuo u stožernog igrača (13 golova, 10 asistencija) i ponajviše zahvaljujući njegovom učinku, Rijeka živi šampionske snove.
Dinamo nema Livaju! Nema niti Fruka! Niti sveraširena trenerska teza kako će “momčad izbaciti pojedinca” u Maksimiru nije prošla. Dinamo ove sezone, naime, nema niti momčad. Prije bismo to mogli nazvati skupinom (ili nakupinom) individualaca (ne)dokazane kvalitete, koju nijedan od četvorice angažiranih trenera nije uspio homogenizirati i od njih stvoriti suvislu cjelinu. Martin Baturina, najskuplji igrač HNL-a (procijenjen na 22 milijuna eura), nije se uspio nametnuti ni igrom niti autoritetom. Također, nije se kao ultimativni lider uspio isprofilirati nijedan od tzv. maksimirskih “senatora” (Ademi, Petković, Ristovski, Theophile…). Obrani li, kojim čudom, Dinamo i ove sezone titulu, euforija će vjerojatno poput proljetnih bujica odnijeti sve klupske probleme… U protivnom, Maksimir bi krajem svibnja mogao sličiti – na stratište.
