Prošla je još jedna jesen u kojoj Dinamo gotovo i da nije mogao na računati na Brunu Petkovića. Kao da se reprizirala lanjska jesen kad je Petković zbog ozljede mišića i samovoljnog inzistiranja na preranom povratku na travnjak u Dinamovu i reprezentativnom dresu pauzirao dva mjeseca. Ovaj je put, zbog ozljede aduktora, stanka potrajala od 9. studenoga, posljednji je put napadač Plavih zaigrao u Velikoj Gorici (2:2), bio je na travnjaku posljednjih 13 minuta.
Prije toga je, u listopadu, nastupio na pet utakmica u kojima je odigrao ukupno 91 minutu: u prvenstvu protiv Varaždina (17 minuta), Istre (20) i Osijeka (23), u Ligi prvaka protiv RB Salzburga (12), te za Hrvatsku protiv Škotske (19). Posljednji je put imao ozbiljnu minutažu protiv Monaca (2. listopada), kad je bio na travnjaku svih 90 minuta, a u SHNL-u je odigrao 84 minute protiv Lokomotive (28. rujna)…
Ne računajući, dakle, ove utakmice s mizernom minutažom, od nedjelje bivši trener Nenad Bjelica nije mogao računati na Petkovića dva i pol mjeseca. U tom je razdoblju, na Dinamovo inzistiranje, preskočio i reprezentativnu akciju u studenome i bila je to posve logična odluka izbornika Zlatka Dalića, koji nije želio ponoviti lanjsku pogrešku, kad je nezaliječenog Petkovića uveo u igru protiv Mađarske. I napadač je samo pogoršao ozljedu.
Međutim, u Dinamu je Bjelica jesenas pokušao koristiti Petkovića, iako se znalo da nije zdrav i spreman. Bjelica je tako ponovio Jakirovićeve prošlojesenske pogrešne poteze i svaka minuta provedena na terenu samo je načetom Petkoviću još više pogoršavala ozljedu. I lani i ove sezone, Petković je inzistirao na igri, govorio je da može i da se osjeća dobro, međutim to nije bilo tako i zanemarivane su liječničke upute o mirovanju i terapijama.
Čak je i shvatljiva želja igrača da pokuša pomoći suigračima i sudjeluje u igri, međutim mora se znati tko na kraju odlučuje i čiji je posao sastavljati momčad. Unatoč želji nespremnog igrača. Bjelica je svoje ovlasti napokon i primijenio nakon Velike Gorice i Petković je bio na oporavku do kraja kalendarske godine. A prema posljednjim informacijama iz Maksimira, oporavio se od ozljede i zdrav će dočekati 3. siječnja i početak priprema. Uz istodobni povratak Ademija i Mišića, bit će to osjetno pojačanje Plavih u odnosu na jesen opterećenu ozljedama ključnih igrača (Sučić bi trebao ući u trenažni proces sredinom veljače).
Ove je sezone Petković odigrao ukupno samo 16 utakmica – deset u SHNL-u, tri u Ligi prvaka, dvije u kvalifikacijama za LP, te jednu u Kupu. A znamo li da je od tih 16 utakmica u čak pet navrata imao malenu minutažu, posve je jasno da je ovo bila jesen u kojoj Dinamo ni izbliza nije dobio što je trebao dobiti od svog ponajboljeg i najplaćenijeg igrača. Statistika kaže da je na tih 11 “pravih” utakmica, Petković postigao pet pogodaka (tri u prvenstvu, dva u LP) i imao je dvije asistencije (SHNL). Brojke su još i dobre, u odnosu na minute provedene na travnjaku…
A u vrijeme dok je Dinamov napadač patio između odlazaka liječnicima, nadriliječnicima, te provođenju terapija i ponekog “silovanog” izlaska na teren, Hajdukova je ikona Marko Livaja odigrao odličnu jesen i povukao je Splićane prema vrhu ljestvice. Sve je na Poljudu isto kao i godinama ranije – kad Livaja igra i zabija, Hajduk onda pobjeđuje. U suprotnom…
Livajini golovi i asistencije, dakle, drže Hajduk u borbi za naslov, a Dinamu će u pokušaju stizanja i prestizanja Rijeke i Hajduka, nasušno biti potrebni Petkovićevi golovi i asistencije. U ionako nezavidnoj situaciji sa, zasad, samo dvojicom napadača u svlačionici (a i Kulenović je posljednjih mjesec dana igrao s bolovima…), zdravi i spremni Petković trebao bi na proljeće donijeti kvalitetu više Plavima. Jer, Petković je za SHNL definitivno najviša klasa i morao bi biti čovjek koji radi razliku na travnjaku, kao što je to činio i u ranijim sezonama.
