Dvobojem Šibenika i Hajduka završila je prva polusezona SHNL-a. Nakon 18. kola Rijeka drži vrh prvenstvene ljestvice, Hajduk dijeli to mjesto s njima, a Dinamo je treći. Zatim su tu redom Osijek, Varaždin, Slaven Belupo, Lokomotiva i Istra 1961, a posljednja dva mjesta pripadaju Šibeniku i Gorici. Evo kako smo vidjeli učinak prvoligaša u ovih 18 kola:
1. RIJEKA (36)
Nadmašili sami sebe
Nakon smjene Željka Sopića i onih strašnih 0:5 u Ljubljani u Konferencijskog ligi, tko je mogao zamisliti da će dotadašnji pomoćnik Radomir Đalović u svom prvom samostalnom trenerskom poslu u životu odraditi 18 kola bez poraza i odnijeti titulu jesenskog prvaka? Rijeka je nadmašila samu sebe, uzela četiri boda više nego lani na polovici puta, primila samo sedam golova. Što bi tek bilo da je imala golgetera, ostat će u sferi nagađanja, ali Đalović je posložio kompaktnu momčad u kojoj svi dišu kao jedan i ginu jedan za drugoga. Tko se nije uklopio, otpao je. Kada bi ova momčad ostala na okupu ili se još i pojačala, sigurno bi se borila za naslov kao i šampionska Kekova iz 2017. godine. Dakle, najveći upitnik je koliko će igrača ove zime biti prodano? O tome ovisi (ne)ostvarenje riječkih snova.
2. HAJDUK (36)
Gattuso i Livaja kao prevage
Jednu rečenicu toliko puta se moglo čuti od Hajdukovih navijača, ali i ozbiljnih analitičara, a ona kaže “da smo prošle sezone imali Gennara Gattusa na klupi, prošetali bismo se ligom”. Poslije sloma u završnici tog prvenstva i odlaska predsjednika Lukše Jakobušića, na Poljudu je stiglo vrijeme štednje i stezanja remena, ali Talijan je uspio i s onim što je imao u svlačionici pobjeći Dinamu sedam bodova i ostati izjednačen s Rijekom. Presudan je opet bio nikad bolji i spremniji Marko Livaja, najbolji strijelac i asistent lige, ali i faktor dolaska Ivana Rakitića izuzetno je bitan, kao i fanatična podrška igrača Gattusu. I na Poljudu je prijelazni rok majka svih proljetnih bitaka jer pojačanja su ipak nužna, što je podvukao i sam trener, a hoće li ih biti, nitko još ne zna…
3. DINAMO (29)
Nikad gore, a panike nema
Nikad gori bodovni učinak na polovici prvenstva za Dinamo i sedam bodova zaostatka za Rijekom i Hajdukom, a opet nema panike jer prvak jedini u ligi ima novca za nove i potrebne igrače, a oporavit će se i ozlijeđeni nositelji igre. Sergej Jakirović smijenjen je nakon epske sramote 2:9 protiv Bayerna u Ligi prvaka, ali ni Nenad Bjelica nije blistao i da nije osam bodova baš iz Lige prvaka, tko zna kako bi se proveo nakon svih posrtaja u prvenstvu, premda su njima često kumovali umor i iscrpljenost od europskih utakmica. Zvuči nestvarno da je Dinamo primio 24 gola u 18 utakmica jer koliko je samo sezona završio s manjim brojem, ali je bio i najefikasniji s postignutih 35. Kad su svi zdravi, Dinamo je kvalitetom i širinom klupe ipak značajno ispred ostalih, a ako za razliku od ljeta, pogodi s pojačanjima, onda je realan preporod favorita.
4. OSIJEK (26)
Lutanje pa izlazak iz magle
Poput Rijeke (Olimpija) i Hajduka (Ružomberok) i Osijek je na početku sezone pretrpio tešku blamažu u 3. pretkolu Konferencijske lige ispavši od azerbajdžanske Zire, ali se mladom talijanskom debitantu na klupi Federicu Coppitelliju još nakalemio na vrat i očajan start u prvenstvo, te prodaja uvjerljivo najboljeg igrača Ramona Miereza. Coppitelli je bio pred smjenom, ali dolazak nekoliko pravih pojačanja na kraju ljetnog ‘mercata‘ počelo je mijenjati stvari na bolje, krenula je serija pobjeda i došao je Osijek na polusezoni do četvrtog mjesta, uz nezaboravnih 4:2 protiv Dinama na Maksimiru. Jest da je već otišao sportski direktor Jose Boto, ali Osječani imaju i jezgru momčadi i potencijal za sigurnu obranu europske pozicije.
5. VARAŽDIN (26)
Ugodno iznenađenje
Peto mjesto Varaždina, ali i dojam kojeg je na travnjacima SHNL-a ostavljala momčad trenera Nikole Šafarića, može se ocijeniti vrlo ugodnim iznenađenjem jer ipak je riječ o klubu s nevelikim sredstvima, koji svake sezone mora nadograđivati momčad iz koje najbolji brzo odlaze u jače klubove. Selekcija je očito bila dobra, a Varaždinci poslije vodeće Rijeke imaju drugu najbolju obranu lige, što će reći kako ih je vrlo teško nadigrati. Imaju i jednog jako zanimljivog igrača, koji je nudio konstantu dobrih partija, a to je krilni napadač Michele Šego, jedan od mnogih koji u Hajduku nije dočekao pravu šansu, pa je bljesnuo negdje drugdje. Varaždinci ovako posloženi, bit će dobri i na proljeće.
6. SLAVEN BELUPO (20)
Kovačevićev preporod
Dugo su bili zadnji, smijenili su i trenera Ivana Radeljića, suci su im nevjerojatnim pogreškama uzeli nekoliko bodova, ali oni ipak zimuju na šestom mjestu, posve mirni i sigurni u sebe. Mario Kovačević (49) prebolio je tešku bolest i vratio se na trenersku klupu bolji nego ikad, a onih 4:1 protiv Dinama u Koprivnici ostat će lajtmotiv preporoda kojeg je donio strateg rodom iz Jablanice. Njegova je deviza da se nogomet igra za golove, što je teže provesti od pukog slaganja obrane i čekanja kontri i prekida, što je godinama bilo obilježje Slavenove igre. Stoga i njegovi rezultati još više dobivaju na vrijednosti, a dojam je da će i u nastavku sezone Koprivničani biti momčad koju nitko u ligi neće rado vidjeti s druge strane terena.
7. LOKOMOTIVA (19)
Neuništivi Čabraja i dalje jaše
Dvije završne pobjede u godini nad Dinamom (3:1) i Goricom (4:1) uzdignule su Lokomotivu od posljednjeg do sedmog mjesta, a time i otklonile mač nad glavom Silvija Čabraje, najdugovječnijeg trenera u ligi, ali i Sizifa s Kajzerice. Nema toga koga zagrebački klub neće prodati, a da Čabraja neće opet izgurati kamen do vrha brda, što bi u prijevodu značilo postići dobar ili bar solidan rezultat. Ove polusezone gledali smo Lokomotivu znatno stariju no ranijih godina, mladi i talentirani su prodani, a jednako dobri nisu (još) nadošli u tolikom broju, pa se moralo posegnuti za nekim veteranima, ali opet je sve profunkcioniralo. Što bi rekao Čabraja, “nema tog problema, koji se s vremenom ne može riješiti”. Genijalna misao, i ne samo za sport…
8. ISTRA 1961 (19)
Tramezzani ostao nedorečen
U Puli su bili zadovoljni nakon 11 osvojenih bodova u prvoj četvrtini natjecanja, ali osam u sljedećih devet utakmica djelovalo je kao pad i cijenu je kao i obično platio trener. Paolo Tramezzani dobio je otkaz i prije posljednje ovogodišnje utakmice u Osijeku, a nasljednik je povratnik na pulsku klupu Gonzalo Garcia. Talijan je tako ostao nedorečen u ambicijama s Istrom, iako se njegova era u cjelini gledano može obojiti pozitivnim tonovima, bez obzira što je eksplozivnim karakterom znao doći u sukobe s vlasnicima kluba i navijačima. No, tko plaća, taj odlučuje, pa će Garcia u nastavku prvenstva morati posložiti igru, koja bi trebala biti atraktivnija, ali i rezultatski isplativa kako bi se na vrijeme pobjeglo iz opasne zone.
9. ŠIBENIK (16)
Od bajke do realnosti
Povratnik u elitni rang imao je bajkovit start s tri pobjede u uvodna četiri kola, ali poslije tih devet, u sljedećih 14 utakmica Šibenik je osvojio samo sedam bodova, te pobijedio na svom stadionu samo posljednjeplasiranu Goricu. Nakon devet kola Mario Carević je napustio klupu, te prešao baš u Goricu, da bi nakon neuspjelog eksperimenta s Markom Kartelom, pred kraj polusezone na klupi Šibenika osvanuo Rajko Vidović, koji je u prvoj četvrtini bio trener Velikogoričana. Raritetni manevar za oba kluba, ali dosta toga ukazuje da će se baš oni i boriti za spasonosno deveto mjesto, kao i prije dvije godine. Tada je Šibenik izvisio i ispao, a sada bi njegovi čelnici trebali temeljem tog iskustva pojačati momčad ove zime i ostati u ravnopravnoj borbi za ostanak. Bez toga, teško će ići.
10. GORICA (15)
Previše pogrešaka u koracima
Kada jedan klub prvi put u povijesti Lige 10 (od 2013/2014.) izgubi na svih devet gostovanja u prvoj polovici sezone, onda je logično da je i posljednji na ljestvici. Čak je Gorica i dobro prošla s ovih 15 bodova zarađenih na svom stadionu, koji joj ostavljaju realne šanse u borbi za spas. Previše krivih koraka napravili su u turopoljskom klubu još u pripremi sezone, kada je otišlo niz nositelja igre, a novi igrači su dolazili prekasno, da bi se pokazalo kako većina njih nije te kvalitete da bi uopće dobila ozbiljnu minutažu, a neki su se i ozlijedili. Promjena trenera nakon prve četvrtine kada je otišao Rajko Vidović, a došao Mario Carević, također je upitan potez (Carević je osvojio bod manje), a jedina dobra vijest je zajmodavac Ilija Karamatić (čitaj Denis Štengelov) s čijim novcem se ide po pojačanja ove zime. Bit će čupavo i neizvjesno u Turopolju, baš kao i 2023.
