Na subotnje gostovanje u Pulu Dinamo dolazi na krilima sjajnih veznjaka, Martina Baturine i Petra Sučića. Odličnu su igru u hrvatskom dresu u Varšavi protiv Poljske (3:3) obojica začinila zgodicima, k tome su i jedan drugome asistirali za te pogotke, pa je posve shvatljivo da u Maksimiru “pucaju” od ponosa zbog spoznaje da su njihovi nadareni mladići bili u epicentru varšavskog dvoboja. Šteta je tek što se Vatreni iz Poljske nisu vratili s punim plijenom, nekako je olako bila propuštena opipljiva 3:1 prednost…
Od 17. listopada 1990. godine i 2:1 pobjede protiv SAD-a u prijateljskoj utakmici u Zagrebu, hrvatska je nogometna reprezentacija odigrala ukupno 363 utakmice. Igrači ponikli u Dinamu bili su i jesu temelj svih uspjeha naše nacionalne vrste, bilo da su u reprezentaciju dolazili baš iz maksimirskog kluba, ili su, pak, nacionalni dres odijevali nakon transfera iz Dinama u inozemstvo.
Baturina i Sučić u Varšavu su došli iz plavoga dresa, obojica su bili starteri i strijelci. A kad su posljednji put dvojica aktualnih Dinamovih nogometaša ostvarila identičan učinak u hrvatskom dresu, dakle da su bili i starteri i strijelci? Trebalo je dobro zagrebati po povijesnim podacima kako bi se došlo do odgovora – to se, naime, dogodilo u ove 34 godine još samo dvaput!
Prvi put na turniru Korea Cup u Južnoj Koreji, u Seoulu je Hrvatska 16. lipnja 1999. godine svladala Meksiko 2:1. Poveo je Meksiko u 26. minuti pogotkom Luisa Hernandeza, no potom su Igor Bišćan (45. minuta) i Josip Šimić (64) svojim zgodicima preokrenuli rezultat i donijeli pobjedu našoj momčadi. Hrvatska je na tom natjecanju osvojila prvo mjesto, a Josip Šimić bio je proglašen najboljim igračem turnira. Izbornik je tada bio Miroslav Blažević, a Hrvatska je igrala u ovom sastavu: Pletikosa – Bulat (od 65. Pilipović), Tomas, Bišćan, Šerić – Šarić, Vranješ, M. Cvitanović – Vugrinec (od 79. I. Leko) – I. Cvitanović, J. Šimić (od 88. Bubalo).
Drugi su put Dinamovi nogometaši bljesnuli sedam godina kasnije, pod izborničkim vodstvom Slavena Bilića. Bilo je to u Bilićevu debiju na klupi Vatrenih, 16. kolovoza 2006. godine u Livornu, u prijateljskom ogledu s Italijom. Bilić je preuzeo našu nacionalnu vrstu nakon debakla i neprolaska skupine na SP u Njemačkoj. Do tada je bio izbornik mlade reprezentacije Hrvatske (do 21. godine) i u A selekciju za ogled u Livornu pozvao je nekoliko nogometaša koje je imao u svlačionici mlade reprezentacije.
Hrvatska je pobijedila 2:0 zgodicima ondašnjih Dinamovih zvijezda u usponu, Eduarda da Silve (18. minuta) i Luke Modrića (42.). Iako je bila riječ o prijateljskoj utakmici, ta je pobjeda vratila pozitivno ozračje u hrvatski nogomet, nakon depresije koja je zavladala poslije SP. Hrvatska je u Livornu igrala u ovom sastavu: Pletikosa – Knežević, Sablić, Šimunić, Šerić (od 46. Leko) – Srna (od 46. Kranjčar), N. Kovač (od 46. Ćorluka), Modrić, Rapaić (od 57. Petrić) – Klasnić (od 62. Balaban), Eduardo. Ta je pobjeda i praktički označila uzlet nove kvalitetne hrvatske reprezentativne generacije, Bilić Boysa…
Trebalo je, eto, proći više od 18 godina da aktualni Dinamovi nogometaši budu starteri i strijelci na jednoj reprezentativnoj utakmici. A dvoboj u Poljskoj bio je i jedina službena natjecateljska utakmica Hrvatske (Liga nacija) u kojoj su dvojica aktualnih dinamovaca briljirali, te dobrom igrom i zgodicima obilježili varšavski dvoboj. U Seoulu je, naime, Hrvatska nastupila na turniru, dok je u Livornu bilo prijateljsko sučeljavanje…
