Pročitali ste da će u Zagrebu ovog ponedjeljka liječnički pregled odraditi Marokanac, stoper Samy Mmaee (27), te da bi u plavi dom mogao stići i Kolumbijac, desnokrilni napadač Juan Cordoba (21). Kad malo gledate momčad Sergeja Jakirovića, onda će vam svakako upasti u oči da Dinamo postaje “legija stranaca”.
Idemo krenuti od zadnje linije. Ona bi, recimo, mogla izgledati ovako: desni bek Pierre-Gabriel, stoperi Theophile i Torrente, lijevi bek Ogiwara. Dakle, dva Francuza, Španjolac i Japanac. Uz, naravno, dodatak da bi se trebao priključiti već spomenuti Marokanac i da Modri na stoperskoj poziciji imaju još jednog Francuza, Maximea Bernauera. Naravno, tu je i Stefan Ristovski, kojeg doživljavamo kao “našeg”, ali je ipak Makedonac.
U napadačkom dijelu, dakle, ako dođe, na desnom krilu bit će Kolumbijac Juan Cordoba, na lijevom krilu Albanac Arbër Hoxha, koji će se za udarnu momčad boriti s Markom Pjacom.
Modri su prije nego što je jako poskupio željeli dovesti i Slovenca Adama Gnezdu Čerina, razmišljalo se i o još jednom Slovencu Timiju Elšniku, za špicu napada se ozbiljno gledalo Poljaka Adama Buksu…
Poigrali smo se malo, pa smo posložili neku udarnu jedanaestoricu da su se ostvarile sve želje Dinama. Ona je, recimo, mogla izgledati ovako:
Nevistić – Pierre-Gabriel, Theophile, Torrente (Mmaee), Ogiwara – Gnezda Čerin, Sučić – Cordoba, Baturina, Hoxha – Buksa.
Naravno da ona neće tako izgledati jer očito neće doći Slovenac i Poljak, ali i bez njih, udarni sastav Modrih mogao bi imati potpuno strani štih. Jer, ako ode Petković, saznajemo da se kao špica gleda opet neki strani igrač, a netko i iz inozemstva konkurira i za veznu liniju.
Ne zaboravite, još u plavom domu nisu definitivno odlučili hoće li prodati Petra Sučića u Como, čekaju još bolju ponudu, a također, o tome smo pisali, PAOK želi Josipa Mišića, spominje se cifra od 3 milijuna eura, koliko bi klub iz Soluna mogao ponuditi maksimirskom klubu. Doduše, iz grčkih izvora idu priče da je solunski klub odustao od Mišića…
Bilo kako bilo, ako do konca ljetnog mercata dođe do prodaja spomenutog dvojca ili možda jednog od njih, po svemu će biti zamijenjeni strancem. Pa zamislite onda postavu Modrih, bila bi to u većini međunarodna momčad, makar i da više ne dođe niti jedan strani igrač, a vjerojatno će doći, u plavoj svlačionici će prevladavati multikulturalnost, a stranci će biti “većinska stranka” u maksimirskom nogometnom parlamentu.
Tu je još i dvojac koji ne konkurira, Moharrami koji je ozlijeđen te Emreli koji je pred odlaskom.
Međutim, to nije bio prvobitni plan plavog kluba. Imali su u Maksimiru parolu “kupujmo hrvatsko”, ali hrvatsko je ispalo mnogo skuplje nego strano. A svojevremeno je bilo i pogrešaka u koracima, Modrima je svojedobno ponuđen danas ugledni hrvatski reprezentativac Marin Pongračić za 1,5 milijuna eura, ali je tu priču bivša vlast u plavom domu neshvatljivo propustila.
Eto, danas je Pongračić pred transferom iz Leccea u Rennes za 15 milijuna eura. Mogli su Modri u tom bivšem razdoblju dovesti i Marca Pašalića, koji tada još nije bio hrvatski reprezentativac i nije koštao 5 milijuna eura koliko danas Rijeka traži za njega. I to je otišlo u vjetar. Da, željeli su ga i ovog ljetnog mercata, ali imali ste prilike vidjeti što u intervjuu za SN priča Rijekin prvi čovjek Damir Mišković…
Željeli su Modri i Marina Šotičeka, sve je praktički bilo dogovoreno, ali su se pojavila financijska potraživanja od strane igrača koje Dinamo nije želio popratiti. Razmišljalo se o dovođenju mlade osječke zvijezde Antona Matkovića, ali on košta kao “svetog Petra kajgana”. Moglo se u neko prošlo vrijeme dovesti i današnju Rijekinu “desetku” Tonija Fruka, ali njega se tada nije vidjelo, razmišljalo se i o mladom stoperu Niki Galešiću…
Da ne spominjemo da je do prije neki dan u fokusu bio Dion Drena Beljo, ali nije želio doći, znate da je prije željen i Matija Frigan, ali bio je skup kao flota privatnih aviona. Negdje propusti, negdje velika financijska potraživanja i Dinamo je, eto, bio prisiljen otići na strano tržište. Daleko su ona vremena kad se u plavoj svlačionici čuo “kaj”, sad je u Maksimiru otvorena škola stranih jezika.
Međutim, ispada da je maksimirski klub na koncu ipak izabrao dobru politiku kad se radi o dovođenju stranih igrača. Pierre-Gabriel je bingo, Ogiwara je također dobar izbor, Torrente se zasad čini također kao pogodak, o tome kako je Theophile odličan igrač ne trebamo niti pisati, zar ne? Arbër Hoxha je pokazao svoju veliku kvalitetu, stvarno je pojačanje. Max Bernauer nije kvalitativni vrh, ali je solidan stoper, ako Mmaee ili Cordoba, potpišu li, budu na razini spomenutih, onda je zaista bolje i logičnije da se dovode jeftiniji ili stranci bez odštete, nego da se kupuju preskupi domaći igrači.
