Dinamo pod palicom Sergeja Jakirovića postaje prava mašina. Mora se priznati i dobro podmazana od strane sportskog direktora Marka Marića i predsjednika Velimira Zajeca koji su trenera Modrih pripremili za borbu na tri fronta i dali mu u ruke možda nikad jači Dinamo.
Premda je Jakirović po dolasku rekao da mu treba šest mjeseci i jedan prijelazni rok, čini se da je tek sad dobio praktički sve što jedan trener može poželjeti – kvantitetu kvalitete. Ne pamtimo kad je zagrebački klub imao toliki broj sjajnih igrača, svi redom konkurentnih za mjesto u početnoj, udarnoj postavi. Koliko ih je, ne mogu svi niti igrati. Tako jedan Marko Rog ulazi s klupe, Špikić i Kačavenda, primjerice, nisu niti zakoračili na travnjak protiv Qarabaga, dragulj Stojković tek treba zasjati…
Jakirović je na Maksimiru prošao nekoliko teških i izrazito kriznih situacija pa dvostrukom krunom skinuo teške breme s ramena, a sada mu, iako čudno zvuči, prijeti još jedna zato što je, 3:0 pobjedom nad Qarabagom, jednom nogom zakoračio u Ligu prvaka.
Iako su Dinamovi navijači slatko zaspali znajući da njihovi ljubimci nose tri gola prednosti na uzvrat, pravo je pitanje što će u noćima do uzvrata sanjati Sergej Jakirović. Možda poraz i ispadanje od praške Sparte. Ili nešto svježiji debakl kod PAOK-a u Solunu.
Ako je nešto Dinamova boljka pod Jakirovićem, to su sasvim sigurno europska gostovanja. Trener Modrih nije zaboravio kako je u ne tako davnoj prošlosti prolazio izvan granica Lijepe Naše i to mu mora biti veliko upozorenje u pripremi uzvratnog okršaja s Qarabagom. Pogotovo jer su Azerbajdžanci u nekim trenucima bili superiornija momčad na terenu i premda je 3:0 velika pobjeda, a mogla je biti i veća, nogomet je takav da je utakmica mogla otići i na drugačiji mlin, da se Azeri nisu napromašivali. Zato, Jakire, oprezno!
Na kraju krajeva, na kocki je i njegovo ime. Ne smije mu se dogoditi još jedna tragedija. Jednostavno ne smije. Jer, kako se kaže, jednom se može dogoditi nesreća, dva puta je slučajnost, a treći težak poraz bi već doveo u pitanje sposobnost vođenja tako velikog kluba. Svaki trener s Dinamom može osvojiti prvenstvo, pa i dvostruku krunu, za iskočiti iz okvira prosječnosti treba napraviti “nešto” u Europi.
