Unatoč osvojenim trofejima, jedan od gubitnika Dinamova uspješnog proljeća bio je nadareni srednji branič Moreno Živković.
Zimus su ga Plavi povukli s posudbe iz Lokomotive, na tom je ekspresnom povratku (prošloga je ljeta, podsjetimo, bio poslan na kaljenje na Kajzericu) inzistirao trener Sergej Jakirović. Vjerovao je strateg Plavih da će s mladim stoperom riješiti problem u zadnjem obrambenom redu, u kojem je jesenas samo Theophile bio na željenoj razini.
Pa iako su se javljali komentari kako je još prerano za Živkovićev povratak, te da bi mladome igraču bolje bilo ostati u Lokomotivi do kraja sezone, kako bi se još bolje razvio i stekao iskustvo, imao je Jakirović čvrste temelje za taj potez. Odigrao je, naime, Živković prošle jeseni 11 utakmica u majici Lokosa (deset prvenstvenih, jednu u Kupu) i neprijeporno je bio jedan od najboljih igrača. Trener Silvijo Čabraja dao mu je priliku, vjerovao je u njega (kao, uostalom, i u niz mladih nogometaša) i Živković je iskoristio ukazanu mu šansu i odličnim je igrama nagnao i Jakirovića da ozbiljno razmisli o njemu.
I vratio se u Maksimir, a onda je sve krenulo u negativnom smjeru. Živković je protiv Lokomotive, kao i cijela plava momčad, odigrao slabo, bio je u sastavu još i protiv Istre, a onda je, do kraja proljeća, više vremena proveo na klupi nego na travnjaku. Odigrao je ukupno sedam utakmica za Dinamo (šest prvenstvenih, jednu u Kupu), postigao je i jedan pogodak (Rudeš), izgubio je kontinuitet igranja i danas je sigurno u lošijem stanju nego što je bio u siječnju, kad se s Kajzerice vratio u Maksimir.
Živkoviću je 20 godina, još uvijek je u razvojnom razdoblju i u novoj sezoni definitivno mora igrati, za njega bi najgore bilo sjedenje na klupi. Hoće li igrati u Dinamu ili će ga klub opet poslati negdje na posudbu doznat će se uskoro, tijekom prijelaznog roka. Shvaćamo da je Jakirović, nakon dvije Živkovićeve slabije predstave, želio “sačuvati” mladog i neiskusnog stopera, međutim, na njegovom su mjestu nastupali oni koji su svojim igrama potvrđivali da su jednostavno zalutali u Maksimir. I definitivno nisu bili bolji od nadarenoga Živkovića, ali dobili su kudikamo više povjerenja i veću minutažu.
Mladi bi i nadareni stoper trebao biti Dinamova budućnost, a da je bilo više strpljenja i povjerenja, mogao je već biti i kvalitetna sadašnjost. No, uvijek u nekim lošim okolnostima (neigranje), treba potražiti i dobre potankosti. Primjerice, Živković je proljetos osjetio kako je posve drukčije igrati u Dinamu nego u Lokomotivi, pritisak je kudikamo veći i svaka se pogreška potanko secira. A kad se dobro odigra, onda je to normalna stvar, “običan dan u uredu”. Jer, od Dinamovih se igrača i očekuju dobri nastupi.
Uglavnom, u Dinamu moraju ovih dana dobro promisliti i odlučiti što će učiniti sa Živkovićem. Ostane li u Maksimiru, tada svi trebaju stati iza njega, ukazati mu povjerenje i dati priliku za novo dokazivanje.
Druga je solucija odlazak na posudbu i bude li tako, Živković ne treba taj potez shvatiti kao degradaciju, nego također kao normalan razvojni put mladog igrača. I nastavi li se normalno razvijati, Dinamo će neprijeporno dobiti dobroga igrača i, dakako, zaradit će opipljiv novac na njegovu transferu. Kao što je i uvijek zarađivao, isključivo na vlastitim mladim igračima…