Veliki derbi prerastao je u nogometni maraton na tragu filmskih epova, cca 120 minuta igre bez produžetaka, samo s nadoknadama. Ako se složimo da kvaliteta nije bila bajna, još uvijek ostaje činjenica da su Dinamo i Hajduk odigrali rijetko napetu i sadržajnu utakmicu obilježenu bizarnim zapletima i dramatičnim raspletom neposredno uoči odjavne špice. Priču koja školskim rječnikom oscilira na granici između trojke i četvorke u nastavku teksta sažimamo kroz pet točaka.
Oni koji su odrastali osamdesetih sjetit će se popularne dječje tv-emisije i refrena ‘kolariću paniću, pletemo se samiću, sami sebe zaplićemo…‘, koji su klinci pjevušili dok su tražili izlaz iz nekog labirinta od gume. Budući da ima samo 30 godina, Patriku Kolariću ovo putovanje kroz vrijeme neće puno značiti, ali poanta je tu. Uz nesebičnu asistenciju VAR sobe on se zapleo u neprohodnu mrežu pogrešaka i kompromisa, tako da ispod crte završnog računa ostaje tek nekoliko ispravnih odluka iza kojih nema kontroverzi.
Jedna takva odluka je, recimo, žuti karton Bennaceru za simuliranje u kaznenom prostoru. Za tih 1,5 milijuna eura, koliko navodno u Maksimiru izdvajaju za posudbu Milanova igrača, očekujete bitno više od početničkih kaskaderskih akcija. Uzgred rečeno, Dinamovo vodstvo dan poslije odbija benzinom gasiti mali Kolarićev požar. U neslužbenoj komunikaciji zaustavljaju se na ocjeni: suđenje je bilo 70:30 u korist Hajduka.
A kad smo već u ključu televizijske zabave za djecu i tinejdžere iz osamdesetih, posudimo nešto i od Smogovaca. Dinamovci su još mali kao momčad, zato što je sastav ljetos iznova presložen, a spletom okolnosti i neki su vrlo mladi igrači (Mikić 18, Dominguez i Perez-Vinlöf 20) postali starteri. Oni su, međutim, i veliki jer od početka SHNL sezone protiv ‘velikih‘ ne poklanjaju bodove: po dvaput su dobili Rijeku i Osijek, trijumfirali su na Poljudu, a prema prikazanoj igri bili su bliže pobjedi u subotnjem derbiju. Oni, međutim, do daljnjeg ostaju mali i veliki, jer Mario Kovačević nije osmislio učinkovitu formulu za ‘davljenike‘ poput Vukovara i Gorice, odnosno za momčadi koje ciljaju sredinu tablice poput Istre i Lokomotive. Protiv četiri autsajdera prosuo je čak 12 bodova.
Ako je putem izgubio previše bodova na neočekivanim mjestima, Kovačeviću u obranu ide da je pronašao Arbëra Hoxhu. U prvih sedam kola 27-godišnjak je priliku dobivao s klupe u drugom poluvremenu i djelovao je osuđen na ulogu vječnog džokera. Nakon maksimirskog poraza protiv Gorice trener je Hoxhu neočekivano uvrstio u početni sastav za derbi na Poljudu, a on se revanširao onom ‘messijevskom‘ minijaturom i pogotkom koji je gurnuo plave prema bodovima. U sljedeća dva i pol mjeseca izrastao je u najboljeg pojedinca sezone i igrača koji bi ovim tempom ubrzo mogao stati uz bok legendarnom Kujtimu Shali.
On je izrastao u navijačkog heroja iako je za plave odigrao samo 53 utakmice postigavši pritom 19 golova. Hoxha je ove sezone u SHNL-u stigao do brojke šest, neki od tih pogodaka kandidati su za sezonske foršpane lige, ali podjednako je bitno da je Hoxha oslonac u igri, napast za obrane i čovjek kojeg suigrači često traže loptama. Donedavno bi ga plavi transferirali za milijun ili dva eura, ali Hoxhina cijena i broj zainteresiranih klubova rastu.
Na bijeloj strani terena Marko Livaja u međuvremenu vozi spust. Napokon starter, splitski ‘bog baluna‘ odigrao je diskretnu predstavu u nekoj nejasnoj ulozi, tako da su svi ostali ofenzivni Hajdukovi igrači (Almena, Šego, Rebić) djelovali ambicioznije i poduzetnije. Starija trenerska garda za Livajin pad sklona je okriviti trenera Garciju, jer se, eto, priklonio onoj školi koju muči što se nogomet još uvijek igra s loptom, a u Hajdukovoj momčadi nema prirodnijeg saveznika s loptom od Livaje. Na većoj mapi nešto slično ovih dana prolazi Mo Salah u Liverpoolu, samo što on nakon previše sjedenja na klupi više ne želi šutjeti i optužuje klub “da ga je bacio pod autobus”.
Dinamo i Hajduk su se očekivano izdvojili na vrhu tablice kao praktično jedini kandidati za naslov, ali matematika je surova i otkriva da se oba favorita od prošle godine nisu pomaknula s mjesta. Jednostavno, nemamo autentičnog šampiona. Rijeka je gotovo nevoljko uzela titulu s mizernim učinkom od 60 posto osvojenih bodova, a danas se vodeći Dinamo hvali učinkom od 66 posto osvojenih bodova.
