Očekivala se borba, no Kovačevićeva mini-revolucija po pitanju odnosa, odluka, stava, nakon Karlovca i Varaždina, nije se održala na sjeveru Francuske: Lille je lako, sa 4:0 u 5. kolu EL “isprašio” Dinamo, čija ideja prolaska i dalje “živi”, bez obzira na dva posljednja grozomorna euro-stratišta, i igre i rezultata (Celta i Lille).
Možda, ali utopijski, u očima optimista ostat će, kao jedina svijetla točka, osma minuta. Dinamo je, naime, dobro otvorio susret, Kovačević je logično na vrata stavio Filipovića, na desnog beka Mikića, u napad Bakrara. Imalo je smisla, no to je trebalo potvrditi na travnjaku.
Gomila Dinamovih navijača, njih više od dvije tisuće, zauzeli su teritorij, dajući dodatni gas, a onda u 8. minuti, nakon “držanja” domaćina, Dinamo je preko Mišića otvorio tranziciju i Lisicu na desnom krilu, koji krasno ubacuje, no pogodak Bakrara glavom poništen je zbog prekršaja. I to je moment o kojem će se pričati: naime, intenzitet u skoku nije, naizgled, izgledao dovoljno jak za prekršaj, ali sudac Beaton nije dvojio…
Uz posjed, koji se očekivao, nakon toga raspala se i defenziva “modrih”. Ključ, temelj ambicije Dinama raspadao se strukturom već na sredini travnjaka, a onda je u 21. Haraldsson izašao iz svoje trećine, Mišić je doista kriminalno trkački reagirao, otvarajući Islanđaninu prostor, koji ovaj koristi, šalje loptu desno, a tamo Correia bježi Mikiću i rutinski realizira situaciju “1 na 1” i dovodi Lille u vodstvo.
Tri poteza za – raspad. Mišić, da – no nije jedini. Nakon toga obrambeni plan “plavih” počeo se raspadati, igralo se beskrvno i bez faula, a kako se prema naprijed nije postojalo, čekao se – nokaut. Koji se dogodio u 36.: Correia gura loptu (opet!) na desnu stranu, gdje Igamane važe, čeka, a onda gura u sredinu otkud Mukau utrčava iz drugog plana i mirno, zapravo, zaključuje ovaj dvoboj… Do poluvremena je Filipović spasio raspad, no pogled na statistiku ipak je nudio – horor: Lille šest udaraca, dva u okvir, Dinamo, doslovce – nula!
Drugi dio donio je odmah šansu za domaćina nakon poklona Filipovića, ali Igamane s desetak metara puca preko gola, što je, u biti, bilo novo ogledalo ovoga dvoboja. Lille kao favorit, Dinamo autsajder. Iako, ruku na srce, više smo očekivali od “modrih”. Istina, domaćin je snažniji, skuplji, no s razlogom se očekivalo da će Zagrepčani skuplje prodati svoju kožu.
Osnovno je prije svega bilo ne doživjeti blamažu, ovo je bila utakmica bez (rezultatskog) pritiska, jedina takva u skupini EL, ali baš zbog toga i novog “momentuma”, tražio se otpor. Nakon 0:4 to zvuči – smiješno. Lille je u nastavku nanjušio krv, a dojam je da se Dinamo prerano počeo okretati onome što slijedi. Gorica, Hajduk, Betis, Slaven, Lokomotiva. To su utakmice koje su označene kao – “te”. Lille je bio varijanta “ako prođe – prođe”. Nije prošlo. Dapače.
Nakon dva kola, ZG-klub je nerealno bio prvi, nakon petog sada je (realnije) 18., s time da ima utakmicu viška u odnosu na dosta suparnika koji su blizu s utakmicom manje. Ideja o prolasku u 24 odabranih traži po projekcijama minimalno 11 bodova, no za očekivati je da će trebati nešto više. Od igre sa Celtom i Lilleom – svakako.
Do kraja ligaškog dijela, Dinamo igra s Betisom i FCSB-om doma, te Midtjyllandom vani… E da, u 69. je Haraldsson novom asistencijom uposlio Igamanea za 3-0 Lillea, a Andre je u 86. zaključio priču…
