Dok su se rijeke navijača slijevale s onih starih, metalnih stepenica na istočnoj tribini, njihovu je zadovoljštinu jasno ocrtavala pjesma koja je odzvanjala do Dubrave. “Kako je dobro vidjeti te opet”, orio se evergreen Novih fosila iz utrobe maksimirskog stadiona na početku “trećeg poluvremena” jer je ta večer, zapravo, ilustrirala novi početak, odnosno – prema refrenu pjesme – povratak. Zrak je bio drugačiji, atmosfera pozitivnija, a igra – “europska”.
Dinamo je te noći u rujnu 2018., s trijumfom protiv Fenerbahçea (4-1), najavio toliko željeni iskorak na međunarodnoj sceni. Novi, hrabriji gard, s “haklerima” u liku Oršića, Olma i Petkovića, koji će zamijeniti sve one sterilne predstave u Ligi prvaka ranijih godina i isprati gorčinu uzaludnog iščekivanja svih prethodnih “proljeća”.
Nakon točno sat vremena nogometa, u mreži turskog giganta već su bile četiri lopte, a potezi i “vic” u igri “modrih” ekspresno su kupili tribine, zbog čega su u nadolazećim mjesecima i godinama “klinci” na zagrebačkim ulicama ponovno počeli odijevati plave dresove, umjesto ruha Barcelone, Reala i ostalih. U proteklih sedam godina, ta je Dinamova generacija rasla i osvajala vrhove, a zatim i krenula silaznom putanjom, zbog čega je ovoga ljeta oformljena nova družina. “Novi” Dinamo će, pritom, za 17 dana na “audiciji” opet imati Fenerbahçe. Prilika za još jedan, novi početak, u kojemu se turski klub ponovno može prerušiti u polaznu stanicu za stvaranje dinastije. Na toj će se postaji tražiti novi Oršić, Olmo i Petković, glavne figure (n)ovog Dinama, karike koje će postati kralježnica momčadi u idućim sezonama.
Iako se na tom dvoboju u “svoj” Maksimir trebao vratiti i Dominik Livaković, “jedinica” hrvatske reprezentacije u fotofinišu prijelaznog roka odletjela je prema Gironi. Bivši vratar maksimirskog kluba je, ujedno, bio i jedini Dinamov reprezentativac u vrijeme utakmice s Fenerom prije sedam godina. Bio je to rujanski ciklus s prijateljskim srazom protiv Portugala (1-1), a zatim i grubim prizemljenjem protiv Španjolske u Elcheu, na otvaranju Lige nacija, gdje su “vatreni”, kao svježi viceprvaci svijeta, poniženi sa šest “komada”. Na golu je u tim dvobojima bio Lovre Kalinić.
Među Dalićevim izabranicima, pak, ovih dana nema niti jednog “modrog”, čak niti u statusu alternativnog čuvara mreže, a takav je podatak, doduše, posljedica rekonstrukcije u Maksimiru, zbog kojih će hrvatski igrači u Dinamu biti pod izbornikovim povećalom u narednim mjesecima. U kontekstu nacionalne vrste, šuškalo se proteklih tjedana o Belji, Valinčiću i Stojkoviću, ali uzorak njihovih partija u Dinamu ove sezone je još uvijek bio mali za konkretnije poteze, ili barem pretpoziv, što bi moglo biti drugačije u listopadu ili studenome, kada su na rasporedu posljednja dva ciklusa kvalifikacija.
Izbornik je, doduše, u prošlosti izjavljivao da su “europske utakmice mjerilo”, zbog kojih će Dinamovi nastupi u Europskoj ligi imati i dodatnu težinu, jer se golovi, asistencije i bravure u Uefinim natjecanjima, ipak, računaju drugačije. I tu će se u priču ponovno umiješati Fenerbahçe, utakmica koja bi mogla odrediti narativ europske sezone, iako će to biti tek prva od osam zakazanih dvoboja u ligaškoj fazi. Turski mediji, skloni “patkama”, nakon Mourinhova odlaska, s upražnjenom klubom povezuju čak i Zinédinea Zidanea, što zvuči “malo navučeno”, jer se Zizou nameće kao legitiman nasljednik Deschampsa na klupi francuske reprezentacije nakon iduće svjetske smotre.
Fener je u Zagreb prije sedam godina sletio s Phillipom Cocuom na klupi, kojemu je taj poraz označio početak kraja u Turskoj, jer je za mjesec dana dobio otpusno pismo. Može li bitka s Turcima opet biti početak velike priče?
