Dinamo će ove sezone igrati u drugom europskom razredu, u koji se plasirao izravno. Liga prvaka je pobjegla jer je prošla sezona bila loša, nije osvojio titulu prvaka. Naravno, ne znamo bi li se ove sezone Modri plasirali u najjače klupsko natjecanje na svijetu, ali da se to dogodilo, zaradio bi puno novca, ulazak je vrijedio 18,62 milijuna eura. U Europskoj ligi ta je cifra 4,31 milijun.
No, nije to loše, uz nekoliko pobjeda i plasman u nokaut fazu Europske lige može se ostvariti zgodna cifra za klupsku blagajnu.
Bit će zanimljivo gledati Modre ove sezone u Europi. Mogli bismo zaključiti da je nastup u Europskoj ligi na neki način žestoka bitka za održavanje Dinamova europskog statusa, koji je bio itekako solidan nakon one 2018. godine kad je 3:1 pobjedom protiv Spartaka iz Trnave u 4. kolu Europske lige osigurao proljeće u Europi.
Konačno, europski status Modrih najbolje se očituje u činjenici da su ove sezone izravno ušli u europski drugi razred i bili u prvom bubnju na ždrijebu u Monaku.
Nekako nam se čini da Modri ne igraju samo za prolazak skupine, već i za održavanje europskog rankinga. Dinamo bi kroz uspjehe i pobjede, osvajanje bodova u skupini, trebao dokazati da je dio europske nogometne elite.
Modri s prvom utakmicom koja će se igrati 24. ili 25. rujna startaju u svoj veliki nogometni maraton. Jer će se boriti na tri fronte: u prvenstvu, gdje žele vratiti titulu prvaka u Zagreb, u Kupu, gdje također žele do trofeja nakon što su se prošle sezone u onoj kišnoj utakmici neslavno rano oprostili od Osijeka, te u toj Europskoj ligi gdje žele zaraditi, ali i klupskom starokontinentalnom nogometu pokazati zube.
Neće to biti nimalo lak zadatak. Ritam će biti ubitačan, u tjelesnom i psihološkom smislu. Od 20. rujna i derbija s Hajdukom na Poljudu do 29. siječnja 2026. godine i posljednje utakmice u Europskoj ligi, Modri će odigrati ogroman broj utakmica, u ritmu svakih nekoliko dana.
Krucijalno će biti izdržati taj ritam, ali bez pada u nacionalnom prvenstvu, jer bi ovakav Hajduk kakav sada gledamo mogao biti itekako ozbiljan konkurent za naslov prvaka, a Majstor s mora ima prednost što ne igra Europu. Tako da ćemo ove sezone imati stvarno zorni dokaz ima li Dinamo dovoljnu širinu rostera.
Ne treba zaboraviti da je ova momčad u stvaranju, posve je izmijenjena u odnosu na prošlu sezonu. Nadalje, mnogi novi igrači koji su došli nemaju previše europskog iskustva, od igrača u udarnom sastavu s kojima Kovačević trenutačno napada na domaćem HNL terenu, strši Josip Mišić, on jedini zapravo ima ozbiljno europsko iskustvo. Ima ga i Theophile, ali on je u drugom planu kad je udarni sastav u pitanju.
Također, treneru Mariju Kovačeviću ovo će biti veliko vatreno krštenje u Europi, on je također neiskusan kad se radi o klupskom loptanju na Starom kontinentu.
Zato će Europska liga zaista biti ogroman test, vidjet ćemo kako će se Modri nositi s renomiranim klubovima s kojima će se sudarati. Držimo da po onome što smo dosad vidjeli od Kovačevićeve momčadi ipak možemo biti optimisti. Idemo reći: umjereni optimisti.
Dinamo je jedini hrvatski klub koji je godinama bio jedina perjanica na europskom tlu, koji se izdigao iznad razine HNL-a. Držimo fige maksimirskim dečkima da tako bude i dalje.
