Ubacimo li u igru asocijacija strane jezike, pomamu za zapisnicima, visoku koncentraciju nogometnih dragulja i zagrebačku vrućinu, potraga za konačnim rješenjem ekspresno će vas odvesti u zaleđe maksimirskog stadiona. Dok je Memorijalni turnir Mladen Ramljak, tradicionalno, po 21. put okupio jaku nogometnu mladost, iz sedam nogometnih zemalja, u nedjelju je u arhivu spremljena devetogodišnja negativna tradicija. Nakon što je pehar, od 2015. godine, gotovo čitavo desetljeće “bježao” iz maksimirske trofejne sale, momčad Ivice Banovića srušila je Manchester United u finalu s 3-2 i “kantu” vratila “doma”.
Osim što je turnir, tradicionalno, i meka za publiku, koja je okupirala okolicu terena, ovaj je događaj i nezaobilazna stanica i za skaute. Kako smo doznali, “modrima” su dolazak službeno najavili predstavnici Borussije Dortmund, Red Bull Salzburga, Bologne i AZ Alkmaara, no, kako je ulaz na terene bio slobodan, jasno je da se na tribinama nagurala i još veća brojka “tragača za talentima”. Nakon što su “modri”, većinski sastavljeni od igrača rođenih 2007. i 2008. godine, u skupini srušili Panathinaikos, Djurgårdens i Juventus, isporučivši pritom ukupno 11 pogodaka, na završnoj stepenici pali su i “crveni vragovi”.
U ritmu iz grupne faze, gdje je zabijao četiri puta, Mislav Ćutuk nastavio je u finalu. Akciju za pogodak, koja se lako može ugurati u nogometne udžbenike, započeo je Leon Jakirović, sin Dinamovog trenera, koji je lijevom nogom slao “beckhamovske” dijagonale, a jedna takva bila je plod za pogodak. Teledirigirana lopta stigla je do Noe Mikića, koji je probio desnu stranu i poslao loptu u srce peterca, a Ćutuk ju je pospremio loptu u mrežu. Stvari je na početak, u 22. minuti, vratio Jacob Devaney, opalivši s ruba kaznenog prostora, a lopta je kroz “šumu” nogu pronašla put do mreže.
Da su velikani “bacili oko” mladiće, ponovno nam je dokazala scena iz prvog dijela, kada nam je prišao član Juventusovog stožera, zatraživši pogled na zapisnik, da bi, par sekundi kasnije, na talijanskom jeziku podijelio informacije s kolegama. U završnici prvih 40 minuta, koliko je trajalo poluvrijeme, tribine su ponovno slavile, a zasluge je potpisao Petar Andrić, neobranjivo pogodivši lijevom nogom iz okreta. Ipak, već nakon 30 sekundi nastavka, uslijedio je “hladan tuš”. U “fliperu” ispred vrata, Mikić nije stigao reagirati i lopta se od njega odbila u mrežu. Kada se činilo da rasplet vodi prema raspucavanju s bijele točke, u 72. minuti ukazao se “plavi devet”, Leo Rimac, koji je kao džoker s klupe pogodio mrežu za treće i završno Dinamovo vodstvo, nakon kojega je čitava klupa pretrčala teren, loveći heroja utakmice.
Nedjeljni spektakl bio je mamac i za snažnu delegaciju u prvim redovima, a osim Petra Sučića i Stefana Ristovskog, svaki potez pratili su i Sergej Jakirović, Velimir Zajec, Silvio Marić i Štef Deverić. Iza njihovih leđa, pak, naslonjen na ogradu, smjestio se hrvatsko-brazilski tandem. Etto i Eduardo, dvojac koji je nekoć jurio maksimirskim terenima, uobičajeni su gosti na turniru.
– Kada god mogu, stižem na ovaj turnir, već četiri godine zaredom, svaki put je na novoj, većoj razini – kaže nam “Dudu”.
Miljenik navijača, i Dinamovih, i “vatrenih”, na Ramljak je stigao sa sinom Matheusom, članom omladinskog pogona Flamenga.
– Prati li Dinamo? Naravno, kako ne, zna da mu je tata igrao ovdje ha, ha – zaključio je bivši topnik “modrih”, koji u ponedjeljak leti prema Brazilu.
Prije negoli što su “mini-modri” proslavili naslov, dodijeljena su i individualna priznanja: Elhy Harrison, Unitedov čuvar mreže, proglašen je najboljim vratarom, dok su ostala tri priznanja osvojili Dinamovi igrači – Marko Zebić najbolji je branič, Mislav Ćutuk prvi strijelac (pet golova), a nagradu za najboljeg igrača zaslužio je Noa Mikić.
