Emir Dilaver u Rijeku je stigao iz redova zagrebačkog Dinama u zimskom prijelaznom roku natjecateljske sezone 2022./23., prije nekih godinu i pol dana.
Iskusni, tada 31-godišnji državljanin Austrije bosanskohercegovačkih korijena, bio je velika želja tada novog trenera Rijeke, tek zaposlenog Sergeja Jakirovića i njegovog stručnog stožera.
Jakirović je, s obzirom na jesenske rezultate aktualnog kadra, koji su bili blago rečeno loši, između ostalog htio angažirati i jednog iskusnog, vrlo dobrog stopera, koji je ne tako davno bio jedan od nositelja igre europskog Dinama.
Polako, ali sigurno, Dilaver je pao u drugi plan u modroj svlačionici. U prvom dijelu sezone skupio je svega 116 ligaških minuta u igri, nastupio u svega dvije (Istra 1961. i Šibenik) utakmice od mogućih 17, bio je to jasan znak da Dinamo više ne računa ozbiljno na iskusnog internacionalca bogatog nogometnog iskustva, a kojeg je u konačnici bez odštete (raskinut je ugovor prije potpisa s Rijekom) pustio na Kvarner.
Dilaver i Rijeka brzo su “kliknuli”, uz njegovu mirnoću i sigurnost stasali su riječki obrambeni mladići, prije svega Galešić i Smolčić, a Rijeka je od obrambene “rupe” s Dilaverom na čelu postala momčad koja je u konačnici s pretposljednje 9. pozicije nakon tmurne jeseni stigla do 4. mjesta i osigurane europske vize.
Krenuo je peterostruki osvajač nacionalnih prvenstava (tri s Dinamom, po jedno s Ferencvarosom i Austrijom Beč) sjajno i u novu, netom završenu sezonu, no već početkom iste sustigla ga je ozljeda, koja ga je na nekoliko utakmica odvojila od terena, pa i u onom ključnom ogledu protiv Lillea kad nije bilo niti Mitrovića, a nominalno rezervni stoperski par Galešić – Radeljić u tom je dvoboju najavio svoje sjajne igre iz nastavka sezone kada su briljirali hrvatskim travnjacima.
Obnovljena stara ozljeda u dvoboju protiv Gorice u nemogućim uvjetima Dilavera je praktički cijelo proljeće “zakovala” za riječku klupu, a i ono malo prilika koje je odradio, prema riječima trenera, “pod konjskim tabletama”, bile su daleko od forme i kvalitete na koju smo od njega naviknuli. Bez obzira na to, putovao je i bio važan član momčadi, dajući svoj nemjerljiv doprinos svojim iskustvom i samom pojavom.
Kako mu aktualni ugovor ističe krajem mjeseca, a zov Beča, gdje mu je kompletna obitelj, sve je jači, vrlo je lako moguće da je Dilaver odigrao svoje posljednje minute, ne samo u bijelom dresu, već lako moguće i u profesionalnom nogometu. Igrač bogatog međunarodnog iskustva, rođeni pobjednik, teško će pristati na prosječnost, a ozljede kojima je u posljednje vrijeme sklon ostavile su traga na njemu.
Pitanje motiva je ključno, ima li ga Dilaver još uvijek za nogomet visoke razine saznat ćemo uskoro…
