Ivan Ilečić, bivši analitičar hrvatske nogometne reprezentacije, osnivač je i izvršni direktor hrvatsko-američke softverske tvrtke Sportyn Inc., koja djeluje na sjecištu sporta i tehnologije. Nakon završetka profesionalne nogometne karijere, posvetio se razvoju digitalnih rješenja za podizanje performansi mladih igrača, skauting i analitiku u nogometu, surađujući s više od 50 klubova diljem Europe – uključujući klubove iz Bundeslige, Premier lige, Ligue 1, Eredivisie i belgijske Jupiler Pro League.
U razgovoru za naš list, Ilečić je analizirao stanje u Dinamu, klubu u kojem je potekao kao igrač, fokusirajući se na strateške izazove novog vodstva, s posebnim naglaskom na skauting, obradu podataka, razvoj igrača omladinske škole te sustavno unaprjeđenje individualnog i kolektivnog napretka kroz tehnološke alate.
– Zvonimir Boban nije samo nogometna ikona; on je simbol integriteta, odlučnosti i vizije – ističe Ilečić. – Njegov povratak u Dinamo predstavlja ne samo nostalgičan trenutak, već i strateški potez koji može redefinirati budućnost kluba. Boban je tijekom svoje karijere pokazao iznimnu sposobnost vođenja, kako na terenu tako i izvan njega, ide u korak s vremenom i svjestan je mogućnosti koje razvoj tehnologije doprinosi sportu. Njegova uloga u implementaciji VAR tehnologije tijekom mandata u FIFA-i, kao i njegova odlučnost u borbi protiv neetičnih praksi unutar UEFA-e, svjedoče o njegovoj predanosti pravdi i transparentnosti.
Gdje po vašim analizama Bobana u Dinamu čeka najveći posao?
– Skautska infrastruktura Dinama trenutačno zaostaje za klubovima sličnih ambicija, profila i budžeta, i to se sve više osjeća u odrađenim poslovima posljednjih nekoliko godina, a zasigurno će se odraziti i na budućnost. I ne govorim to zbog nedostatka ljudske kvalitete – naprotiv, sadašnji ljudi u Dinamu rade izvanredno s onim što imaju. Međutim, brzinom kojom se tehnologija razvija, dosadašnji modeli, načini i principi rada više nisu i neće biti dovoljni – a da ne govorimo o tome da su dugoročno i skuplji – ukazuje Ilečić uz pojašnjenje:
– Nogomet danas nije više samo igra intuicije, već sofisticiranog procesiranja podataka. Većina najvećih promašaja posljednjih godina nije bila posljedica pogrešne procjene talenta ili igrača, već nedostatka strukturiranih modela analize i prediktivnih alata koji bi ukazali na moguće limite samog igrača i što se od njega realno može očekivati. Dinamo je, uključujući nogometnu školu, prvu momčad i skauting, u posljednjih 15 godina koristio je više od 20 alata za statistiku, video analizu i skauting, koji se konstantno mijenjaju. No ti sustavi međusobno ne komuniciraju. To je kao da imate 20 telefona, ali nijedan nije povezan.
Kako ih povezati?
– Podaci se gube, nemoguće ih je konsolidirati, a dubinska analitika i baze podataka uglavnom se svode na ručni rad – koji, iskreno, sumnjam da itko sustavno provodi. Ono što je dobro odrađeno ostaje u zaboravljenim folderima, na komadima papira ili u nečijoj glavi. Isto vrijedi i za pogreške iz kojih se ne uči – već se što prije zaborave i gurnu pod tepih. Zbog svega toga, smatram kako Dinamo mora imati vlastitu, centraliziranu platformu za prikupljanje i evaluaciju podataka – od U9 do prve momčadi. Ja bih to nazvao nešto kao Dinamo Intelligence Lab. I što je najbitnije on bi trebao ostati u vlasništvu kluba – zauvijek. Nitko te podatke ne može oteti, zaključati; sustav se može širiti prema potrebama, nadograđivati i mijenjati. Vlasništvo je klupsko – bez potencijalnih disrupcija trećih strana.
U cijelu je priču Ilečić upleo i umjetnu inteligenciju.
– Dodatno, u kontekstu digitalne transformacije sporta, klub će kad-tad morati prepoznati potencijale umjetne inteligencije. AI će omogućiti neusporedivu brzinu obrade podataka, a stručni tim, i nesvjesno, trenirat će vlastite modele kroz svakodnevnu upotrebu – stvarajući tako personalizirane sustave prilagođene stvarnim potrebama kluba. Takvim pristupom ne samo da će se ubrzati procesi donošenja odluka i zadržati vlasništvo nad podacima, već će se – što je ključno – svesti na minimum broj pogrešaka pri dovođenju novih igrača, bilo mladih ili onih za prvu momčad.
Ilečić navodi samo neke klubove koji su napravili iskorak upravo zahvaljujući tehnološkoj jasnoći:
– Benfica Ulaže 10 do 12 milijuna eura godišnje u skauting i akademiju, a u posljednjih deset godina ostvarila je profit od 743 milijuna eura od transfera igrača iz vlastitog pogona. FC Porto primjenjuje “Moneyball” pristup; izuzetno uspješan u otkrivanju talenata iz Južne Amerike i njihovoj prodaji uz visoku dobit. Manchester City je razvio vlastiti “City Football Academy” gdje svaki igrač ima svoj algoritamski profil, a klub ima neovisni tehnološki sustav. Borussia Dortmund ima Fokus na prediktivni skauting, rano prepoznavanje potencijala i ROI kroz razvoj i prodaju, s ulaganjem od približno 6 do 8 milijuna eura godišnje, uz zasebni budžet za akademiju. Liverpool koristi dubinsku analitiku i AI modele za selekciju igrača – Mohamed Salah je došao kao rezultat modela, a ne slučajnosti. AZ Alkmaar koristi BrainsFirst, SoccerLAB i AI kako bi izgradio šampionsku akademiju s više od 30 igrača plasiranih u Eredivisie.
Koliko Dinamo u našim tržišnim uvjetima uopće može pratiti takve klubove i njihova ulaganja?
– Dinamo ima potencijal, tradiciju i tržišnu poziciju. Ali to više nije dovoljno. Ulazimo u eru kognitivnog skautinga, razvojno-kondicijskih prilagodbi i evaluacijskih matrica koje se temelje na real-time podacima. Vjerujem da će Boban vrlo brzo uvidjeti taj sistemski deficit i biti primoran izdvojiti budžet za edukaciju sadašnjeg tima ljudi – od kojih će zasigurno očekivati visoke performanse – povlači Ilečić:
– Dinamo, koliko god povijesno snažan i lokalno dominantan bio, u kontekstu tehničko-analitičkih kapaciteta trenutačno kaska – i to ne pola koraka, već starta iz zadnjeg ili predzadnjeg reda kada su u pitanju napredne tehnologije – iz predzadnjeg reda elitnih klubova s kojima dijeli iste ambicije, a to su Liga prvaka i ambicije osvajanja europskih trofeja. Dinamo se neće moći više oslanjati samo na model prodaje i prihoda na koji se oslanjao zadnja dva desetljeća. Ponavljam, to je vrijeme završeno. Reset se mora napraviti. Dolaskom Bobana, ušla je i nova energija, novi stadion je u planu, uvode se novi sustavi i procesi. Mislim da je Dinamo na pravom putu da napravi nove temelje koji neće počivati na improvizaciji i povremenim iskoracima pojedinaca, već na dugoročno održivom modelu koji uključuje razvoj vlastitih resursa, ulaganje u ljude, infrastrukturu i – napokon – tehnologiju kao ključnu polugu buduće konkurentnosti Dinama na europskoj sceni.
Na kraju je Ilečić želio posebno naglasiti dodatnu dimenziju koju je Dinamo dobio s Bobanom.
– Ulaskom Zvonimira Bobana u klub, Dinamo je dobio novo lice na europskoj sceni – svojevrsni facelift, ali i veće institucionalno uvažavanje nego što je to bilo zadnjih godina, ne umanjujući pritom dosadašnje uspjehe kluba u stvaranju vrhunskih igrača. Uz Bobana dolazi i njegova iznimno vrijedna mreža poznanstava i profesionalnih veza, kao i prisutnost drugih nogometnih legendi, što će zasigurno privući provjerene, kvalitetne igrače – ponekad i isključivo zahvaljujući njihovoj karizmi. U takvim slučajevima, tehnologija i analitika nisu presudne. Međutim, dovođenje takvih igrača često iziskuje ozbiljna financijska ulaganja i nadu u pozitivan ishod, kako na terenu, tako i izvan njega – a poslovni model jednog ozbiljnog kluba ne može dugoročno počivati isključivo na tome. Potrebno je pronaći ravnotežu između imena i sustava, iskustva i strukture, a nadam se da će sadašnja uprava, zajedno s Bobanom, znati prepoznati i iskoristiti ovaj pozitivan momentum, jer upravo takva sinergija Dinamu otvara put prema stabilnoj i održivoj budućnosti na razini koju klub s takvom poviješću zaslužuje.
