Često se susrećemo s pitanjima Dinamovih navijača zašto aktualnim prvacima kao treneri nisu prihvatljivi ljudi koji su se dokazali u nacionalnim okvirima poput recimo Marija Kovačevića ili Silvija Čabraje. Zašto posežu za imenima koja su već bila u plavom domu poput Nenada Bjelice ili traže spas u inozemstvu kao sad kad je doveden Fabio Cannavaro? Zar stvarno misle da domaći trenerski dečki nisu dovoljno dobri za maksimirski klub ili uvijek žele dovesti neko jako nogometno ime, nekog trenera celebrityja?
Dosta smo o tome u neslužbenim razgovorima pričali s ljudima koji su sada u plavom domu. Konkretnih odgovora na temu nije bilo, osim onoga da je to bila – odluka Uprave.
Dakle, nitko nikad niti “off the record” nije kazao da naši treneri, koji su dokazani i dobri, nisu materijal za Dinamo. Ali, na kraju, ipak su se nakon odlaska Jakirovića odlučivali za poznata imena.
I dok je odabir Bjelice mogao biti logičan izbor, s obzirom da je čovjek već bio u klubu i autorizirao odlične rezultate, odabir Cannavara je baš izgledao kao izbor čovjeka s velikim imenom. Ali, naravno, samo igračkim, jer talijanski stručnjak u trenerskom svijetu definitivno nije dokazano ime.
No, valja svakako apostrofirati, iako je konačnu odluku donijela Uprava, da je ključnu ulogu u odabiru ipak imao bivši sportski direktor Marko Marić. Istine radi, kad se radi o Bjelici, Marić je imao skepsu, jer nakon otkaza Jakiroviću njegov prvi odabir je bio baš sadašnji trener Cannavaro, koji tada još nije mogao doći. Tako da je Marić tek kasnije došao na svoje, kad je klub maknuo Bjelicu, a postavio Cannavara.
Talijan je bio izbor bivšeg sportskog direktora, a Uprava se s time složila. Usput, valja napomenuti, jer ima nekih pogrešnih mišljenja, Izvršni odbor Dinama uopće ne odlučuje o smjenama i postavljanju novih trenera. Može dati mišljenje, ali odluka je isključivo na Upravi. To smo napisali upravo zbog posljednjeg sastanka Izvršnog odbora nakon kojeg su izvijestili da o Cannavaru uopće nisu raspravljali. Nisu dakle, ni trebali, to nije posao IO-a…
Prema nekim našim saznanjima, odlaskom Marka Marića mijenja se vizija kluba u budućnosti. Priča o stranim trenerima i što jeftinijim stranim igračima pada u vodu. Dinamo bi se, prema onome što znamo, trebao vratiti na tvorničke postavke, okrenuti maksimalno svojoj školi i najboljim igračima na domaćoj sceni, ona rečenica koju smo često znali čuti “neće nas ucjenjivati domaći klubovi”, a koja se odnosila na cijene koje su ispaljivali klubovi SHNL-a, postaje prošlost.
Upravo su se na to odnosile rečenice čelnih ljudi Dinama koje smo slušali proteklih dana, a koje su kazivale “da su svjesni svojih pogrešaka”.
U razgovorima s kandidatima za novog sportskog direktora, ljudi iz Uprave na čelu sa Zvonimirom Manenicom upravo se zalažu za tu viziju. Ne znači to, naravno, da više neće dovoditi strane igrače, ali definitivno to neće biti u obimu kao u vrijeme Marka Marića.
Također, po onome što se šapuće iz Maksimira, nova vizija znači da se više neće okretati glava od domaćih trenera “tipa Kovačević ili Čabraja”, da će i oni biti u ozbiljnim razmatranjima kad će se birati treneri za maksimirsku momčad. Novi sportski direktor iz EU, a koji je bi trebao doći do konca ovog mjeseca, kako je najavio šef Uprave Zvonimir Manenica, imat će drukčije zadatke u odnosu na svog prethodnika. Nema veze hoće li biti stranac ili domaći čovjek.
