Nogomet je kao i život, kad te krene, onda ti sve ide kao po špagi, ideš iz boljeg na bolje. Jasno, vrijedi i obratno. Ovo što smo napisali u prvoj rečenici vrijedi za španjolskog stopera Raula Torrentea (23), koji je u Dinamo stigao iz Granade. Do sada je bio na margini, gotovo smo ga zaboravili, bio je neka peta-šesta opcija za stopera, bez obzira na izostanak Perića i Perkovića.
Kad se i pojavila mogućnost da bi se negdje kod bivšeg trenera Sergeja Jakirovića mogao promijeniti sustav igre, onda smo na stoperskim pozicijama vidjeli Ristovskog ili Pierre-Gabriela… Odigrao je Raul 90 minuta protiv Gorice, 24. kolovoza i onda nestao. Kad smo ga vidjeli na kup-utakmici s Banjolama, sjetili smo ga se “aha, evo ga, živ je”… A onda ga je Nenad Bjelica postavio na stopersku poziciju na svojoj premijernoj utakmici s Lokomotivom. Zabio je Torrente svoja prva dva gola za Dinamo i cjelokupnoj karijeri, ali nije blokirao udarac Vrbančića kod gola Lokosa… Igrao je zato što nema Mmaeea. Tako smo razmišljali bez obzira što je Marokanac počeo gubiti kredite.
Međutim, dopao se Torrente. Ima nešto u tom 193 centimetara visokom stoperu. Vidjeli smo to i na ljetnim pripremama Modrih u Austriji, ali kad je kasnije iščezao iz Jakirovićevih planova, iščezla su i naša promišljanja o njemu. A onda se pojavio u sastavu protiv Monaca. I odigrao veliku partiju. Baš na vrhunskoj razini. Dobivao je duele u zraku i na zemlji, spasio je s gol-crte pogodak u smiraj utakmice, mislili smo da je to bio posljednji pokušaj Monaca za poravnanje, ali onda se dogodio onaj jedanaesterac.
Onako zamotane glave podsjećao nas je na Vedrana Ćorluku, samo što je Čarli svojevremeno nosio vaterpolsku kapicu, a Raul zavoj. Nećemo sad odmah pisati hvalospjeve o mladom Španjolcu, nema smisla, jer tako smo se zaletjeli kad je bio u pitanju Samy Mmaee. Ali Torrente se pokazao kao stoper koji bi mogao istisnuti upravo Marokanca, bio je jedan od najbitnijih modrih igrača u osvajanju prvog boda u Ligi prvaka. I ne sumnjamo da se dopao Nenadu Bjelici. U njemu je dobio još jednog igrača ako ne za udarnu sastav, onda sigurno za ozbiljnu rotaciju. Uglavnom, Torrente je veliki dobitak.
– On je igrač koji, bez obzira na mladost, ima preko 30 utakmica u španjolskoj Primeri. To nije lako ostvariti. Došao je prije dva mjeseca, proces prilagodbe nije lagan, novi jezik, sve je za njega novo, ali pokazao je da stvarno može pomoći – kazao je Bjelica o Torrenteu.
Kad smo već kod Dinamovih stopera, onda je Theophile opet odigrao jednu od svojih poznatih, klasičnih izvedbi. S teretom tragičara protiv Šahtara kad je na klupi isto bio Bjelica, francuski stoper je svoj posao odradio besprijekorno. Iskusni igrač već duže vremena doživljava svoju drugu mladost, djeluje dominantno. Ali uvijek se nađe jedan Francuz koji podmetne nogu Bjelici. Ovoga puta je to bio – Maxime Bernauer. Poseban je to lik. U stanju je odigrati jako dobru utakmicu, pohvatati sve lopte, čak i svojim preciznim dugim loptama pronalaziti igrače u napadu i baš kad se spremamo dati mu dobru ocjenu, pohvaliti ga, onda – kiksa! Baš je kao idealan za priču o onoj kravi koja daje puno mlijeka, a onda se ritne i sve prolije. U srijedu je “prolio” Dinamovu pobjedu, neoprezno je skrivio jedanaesterac.
Imao je i prije kikseva, ponekad je i teško objasniti zašto se odluči za neki potez. Međutim, zanimljivo jest, Bernauer uživa povjerenje. Bilo je tako kod Jakirovića, eto sad je i kod Bjelice. Pitanje jest naravno koliko će ga imati kod starog/novog trenera. Nije počeo dobro kod Bjelice…
Osim Bernauera, kiksao je i vratar Ivan Nevistić. Bespotrebno je istrčao, poskliznuo se, Dinamo je zbog tog poteza primio “gol iz ničega”, kad je izgledalo da Monaco ne može zabiti da igra još dva dana. Međutim, Neva je sasvim druga priča od Bernauera. Sjajni Dinamov vratar zbog svojih izvedbi, zahvaljujući kojima su Modri uzeli duplu krunu prošle sezone i koji je spasio Modre da ne dožive još veću blamažu u Münchenu i Koprivnici, ima toliko kredita da bi mogao kiksati još dosta puta. Nadamo se naravno da se to neće dogoditi…
