Dinamo ide dalje i ne plaća račune, to je točno što je želio jer jasno je bilo da momčad Marija Kovačevića neće odmah moći funkcionirati kao švicarski sat. Prošle sezone protivnik bi dvaput stigao u kazneni prostor Modrih i zabio dva gola, sad također dolazi, ali ne pogađa mrežu nego gredu ili Ivan Nevistić spašava pa je učinak fantastičan – devet bodova i razlika pogodaka 7:0. No, sreću ne treba predugo izazivati već podizati razine u igri tamo gdje nisu očekivane. Kad je Rijeka u drugom poluvremenu odbacila sve taktičke okove i nasrnula, Dinamo je previše griješio u pasu, nije uspio kontrolirati loptu tako ni domaćina, a nije pokazao ni pravu energiju, povukao se. Ima se Kovačević s čime pozabaviti, za europske izazove trebat će mu 90 minuta kvalitetne igre. U SHNL-u bacio je rukavicu izazova i pitanje je hoće li itko moći odgovoriti.
Iako je Maksimir ovog ljeta bio poput zračne luke momčad je slagana s jasnom idejom igre u formacijama 4-3-3 i 4-2-3-1, igrači su birani kako bi profilno odgovorili zahtjevima, revolucija je izvedena temeljito, ali po pravilima struke pa ne čudi što je trener Kovačević vrlo brzo znao tko mu čini gro udarne jedanaestorice. Nakon što je u Osijeku i doma s Vukovarom ‘91 započeo ogled s istim sastavom u Rijeci je ponovio devetoricu startera, a otvorena je jedino lijeva strana. Bruno Goda je kazao kako mu je trener tek na dan utakmice rekao da će igrati što govori koliko je vagao i razmišljao, ali i da pozicije lijevog braniča i lijevog krila ostaju klizne.
Luka Stojković pokazao je primjer kako se treba izboriti za početnu postavu, reći će trener te bi on objektivno trebao biti standardan starter u većini susreta. Naravno da će biti rotiranja kroz sezonu, posebice kad dođu europske utakmice i igrat će se dvaput tjedno, ali ako danas govorimo o idealnih 11 već je riješeno devet mjesta, dok je za dva otvorena licitacija. To je sastav: Nevistić – Valinčić, Dominguez, McKenna, Perez-Vinlöf (Goda) – Ljubičić, Mišić, Stojković – Lisica, Beljo, Vidović (Hoxha, Varela).
Matteo Perez-Vinlöf tek će u prosincu napuniti 20 godina, iako je u sezonu ušao kao prvi izbor, a mogao bi imati pole-position i za sljedeće susrete, Bruno Goda je igrač kojeg trener cijeni i sigurno će mu davati ozbiljnu minutažu na lijevom braniču. Njih dvojica dijelit će tu ulogu. Zanimljivo je kada je Goda impresionirao Zvonimira Bobana, dogodilo se to u utakmici u kojoj je bio tragičar. Radilo se o derbiju Dinamo – Rijeka 2024. godine u kojem je Goda skrivio kazneni udarac u 95. minuti, a Fran Brodić zabio za pobjedu Modrih. Goda je do tog nesretno-nespretnog događaja bio izvrstan, Boban je to zapamtio i premda je prošle sezone u Rijeci Mladen Devetak imao prednost pred njim, uzeo ga je u plavi tabor. U jednom privatnom razgovoru Boban nam je rekao kako bi Goda imao što pokazati i Theu Hernandezu o tome kako lijevi branič igra obranu. Perez-Vinlöf je brži, napadački prodorniji i opasniji, ali defenzivno ima što učiti od Gode.
Gabrijel Vidović izborio je u Rijeci kazneni udarac, a kolo ranije dao je gol Vukovarcima. Zna biti konkretan, ali nije krilo i to ne može zakamuflirati. Stalno se uvlači na desetku, a osim toga, što je za pravo krilo sasvim netipično – dok Luka Stojković ubrzava igru on je usporava. Već za Rijeku opcija je bio Arbër Hoxha na toj poziciji od prve minute, no ušao je nakon sat vremena igre. Nije dobro reagirao kao u prethodna dva susreta, međutim drugačiji je bio kontekst. Dinamo ima Cardosa Varelu, jednog od najvećih talenta koji su ikad igrali u plavoj školi i konačna je ideja da on bude lijevo krilo. No, dok Varela ne stasa to ostaje na Vidoviću i Hoxhi.
Gonzalo Villar nakon dva kola izgubio je mjesto u prvoj postavi i za razliku od Pereza-Vinlöfa pitanje je koliko će igrati. Sigurno hoće, ali… Danas ga se ponajprije vidi kao zamjenu za Mišića i Ljubičića u sredini terena. On i Zajc trebali bi imati te uloge. No, Mišić i Ljubičić nemaju namjeru ostavljati puno prostora. Villar i Zajc kandidiraju i za poziciju koju je sada osvojio Stojković, a desetku bi kroz sezonu mogao ponekad igrati i Vidović. Villaru je napravljena “medvjeđa usluga” s tvrdnjama da je igrač za Real i Barcelonu pa su očekivanja bila veća nego što ih je sposoban opravdati, ali radi se o igraču koji može Modrima donijeti tehničke vrline u pasu i kontroli lopte čega je nedostajalo u drugom dijelu na Rujevici. U špici Kulenović i Bakrar stoje u redu iza Belje.
Na pitanje tko su najjače karike Modrih vjerojatno bi bilo šarolikih odgovora, po autoru ovog teksta to su Stojković, Ljubičić, Dominguez, Valinčić i Beljo, za neke je tu svakako Mišić, za neke Lisica, pa i McKenna i Nevistić, svi koji su okosnica prve postave u neku ruku kandidiraju. To govori da je Dinamova najveća snaga u kolektivu i što kao ekipa bude moćnije djelovao, kompaktnije, uigranije i trkački jače, to će biti uspješniji. Perspektiva se vidi, ali i potreba daljnjim dizanjem razine igre.
