Teško je objasniti zašto je Sandro Kulenović ove sezone prolazio svojevrsnu kalvariju, zašto je nakon ekspresnog uspona do vrha na početku sezone odjednom završio “u podrumu”? Unatoč svemu što je proživljavao, Kulenović je nakon svega pokazao i potvrdio da je istinski borac, nije se predavao, svašta je pretrpio i pogodak na Poljudu za 2:1 vodstvo neprijeporno je stigao kao golema nagrada za pošten pristup, u skladu sa sloganom Plavih “nema predaje”. A inicirao je i vodeći Dinamov pogodak, prometnuo se u prvo ime derbija, što su prepoznali i navijači, dočekavši Plave oko ponoći u Maksimiru po povratku iz Splita, orilo se “Kule, Kule” podno maksimirskih tribina…
Sandro Kulenović je Dinamovo dijete, 25-godišnjak čijim venama kola plava krv, Zagrepčanin koji ostvaruje svoje dječačke snove. I nakon godina dokazivanja po posudbama (Legia, Rijeka, Lokomotiva), Sergej Jakirović u ljeto 2023. naglo ga je s Kajzerice povukao u Maksimir. Dobro je igrao u završnici prošle sezone (pogotkom Hajduku u Kupu donio je 1:0 pobjedu prošloga proljeća u Splitu), a “na štih” je došao početkom ove sezone, Dinamo je živio od njegovih golova. I sve je dobro bilo do dolaska Fabija Cannavara…
Talijanski je trener, naime, odjednom pogurnuo Kulenovića na klupu, ne respektirajući njegov golgeterski učinak, a starter je postao novopridošli Wilfried Kanga, napadač koji ima samo jednu manu. Ne zabija golove. Odnosno, čini to rijetko… Ali je zato, tko zna zašto, dobio gotovo dvostruko vrjedniji ugovor od Kulenovića. I dogodio se “smrtni grijeh”, raspucani je golgeter, k tome izdanak vlastite škole, završio na klupi da bi se otvorilo mjesto preplaćenom inozemnom igraču sumnjive kvalitete. Uz posprdne komentare klupskih čelnika da je u toj situaciji “Sandro postao malo nervozan”.
Da nervozan… Kako ne bi bio nervozan, kad je bezrazložno pogurnut na klupu, a umjesto njega nije zaigrao bolji napadač. Jasno je da je sve to utjecalo na Kulenovića, kojeg su u nekim trenucima i razočarani navijači “uzeli na zub” i počeli su mu zviždati kad nije zabio gol u onoj mizernoj minutaži koju mu je Cannavaro gdjekad dao. Ali, nije se predavao, nije “potonuo” i danas opet doživljava ovacije. Zaslužene!
Ove je sezone Kulenović zabio ukupno 20 pogodaka, odigravši 44. utakmice u svim natjecanjima. U SHNL-u je suparničke mreže tresao u 13 navrata (na 32 utakmice) i treći je na popisu najboljih strijelaca, iza Livaje (17) i Mudražije (13)… Strijelca na životu drže brojke, a Kulenovićeve su brojke vrlo dobre (mnogi su ga jesenas, nakon “hrpe” postignutih golova, gurali i u reprezentaciju) i u pomanjkanju pravih gol-igrača, pravo je bogatstvo imati čovjeka koji je serijski zabijao poput Kulenovića. A Cannavaro ga se olako riješio i uporno je u sastav stavljao sterilnoga Kangu, čije su brojke “mršave” (14 utakmica, tri pogotka)…
Srećom, trener Sandro Perković shvatio je kako mu je na Poljudu kudikamo važniji Kulenović, koji predobro osjeća plavi dres i zacijelo i “spava u njemu”, nego prolaznik Kanga. I to je trenerovo povjerenje Kulenović uzvratio na najbolji način, a Perković je poslije utakmice otkrio i zanimljivu anegdotu:
– Prije dvije godine bio je u “grupi TNT”, među igračima koji Treniraju-Ne igraju-Treniraju. Vježbao sam ih tada i uoči odlaska u Split u petak, prošli smo pokraj svlačionice u kojoj su se ti dečki presvlačili. I rekao sam Kulenoviću: “Nekad smo bili tamo, a sad smo ovdje”…
Da, život je “skalinada”, gdjekad si dolje, gdjekad gore. Kulenović je proživio i jedno i drugo, iako je teško objašnjivo zašto je u svom klubu zimus bio povučen prema dolje. No, nije se pokolebao, vjerovao je u sebe i opet je tamo gdje je želio biti. Među plavim junacima – osvoji li Dinamo naslov ove turbulentne sezone, njegov će potpis svakako biti među najistaknutijima i najvažnijima…
