Nevjerojatno zvuči podatak da je Dinamo na dvije posljednje utakmice primio čak 13 pogodaka. Ozbiljnije momčadi toliko golova inkasiraju u polusezoni, a nije daleko od istine teza kako su Plavi još i dobro prošli, jer je i u Münchenu i u Koprivnici, najbolji Dinamov čovjek bio – vratar Ivan Nevistić. No, bio je na “streljani”, pa je neprijeporno traumatiziran spoznajom da mu je mreža u samo tri dana “izrešetana”, unatoč njegovim dobrim reakcijama.
Igra Dinamova posljednjeg obrambenog reda bila je na obje utakmice ispod svake razine. Loše se postavljalo, stajalo se daleko od suparničkih igrača, ispadalo se iz rasporeda, nije bilo čvrstine u duelu, ma možemo nabrajati do sutra što sve nije valjalo. A zašto je to bilo tako? Nekadašnji Dinamov srednji branič, Saša Peršon, kaže:
– Do Bayerna je to izgledalo kako-tako, iako je, sjetimo se, Šibenik stvorio tri “zicera” u Maksimiru, a Qarabag je imao šest-sedam velikih prilika za pogodak u prvoj utakmici doigravanja za LP u Zagrebu. No, pogreške nisu bile kažnjene, ali kad su Plavi u Münchenu naletjeli na momčad koja ima silnu kvalitetu i ne oprašta “kikseve”, onda je gadno nastradao. A ovaj teški poraz u Koprivnici samo je odraz minhenskoga posrtaja. Bilo je, naime, jasno da su se Zagrepčani raspali u Koprivnici u posljednjih pola sata, pa je i Slaven Belupo, koji nikoga do subote još nije pobijedio u ligi, to znao iskoristiti i unerediti Plave. Kao da u toj završnoj trećini dvoboja Dinamo nije ni postojao na terenu – kaže Peršon.
Gdje je razlog svemu tome? Koliko problem može predstavljati spoznaja da u Dinamovu posljednjem redu igraju samo inozemni igrači?
– Naravno da to može biti problem. A onda se postavlja upit odgovornosti onoga tko je te igrače doveo u Maksimir. Osobno, ti su igrači za mene velika nepoznanica, a utvaram da sam dobro upućen u nogometna zbivanja. I dok nisu došli u Dinamo, nikad nisam čuo za njih (Bernauer, Mmaee, Ogiwara…). Ali, vjerujem da ih je netko pratio, nisu valjda dovedeni na temelju jedne utakmice na kojoj su bili promatrani. Uglavnom, pokazalo se da ti stranci nisu na željenoj razini, što pokazuju ovosezonske utakmice – rekao je Peršon i nastavio:
– Kad treneri stvaraju momčad, uvijek i sve počinje od obrane. Ne kaže se uzalud “napad zabija golove, a obrana donosi trofeje”! A Dinamu bolno nedostaju dvojica pravih, čvrstih srednjih braniča. Svaka ozbiljna momčad ima dva prava stopera. A ja ih ovdje ne vidim. Mnogo je promjena, primjerice, taj Bernauer igra jednu utakmicu, pa ga nema na tri sljedeće. Mijenja se i sustav, pa Ristovski zna “uletjeti” na stopera, a svi dobro znamo da je po vokaciji desni branič. Pierre-Gabriel je proljetos pokazivao da bi mogao biti pojačanje, a na posljednjim je dvobojima medu najlošijima. Theophile je, nadalje, odigrao dobro proljeće, ali sad oscilira, od odlične do loše partije. Mmaee i Ogiwara su mi apsolutne nepoznanice, ali po ovome što sam vidio, nije to željena kvaliteta za Dinamo. I kad sve to zbrojimo, mnogo se toga nagomilalo. Najgore je to što se ne zna koja je to standardna Dinamova obrambena posljednja linija, koja su to dva stopera, koji su bočni braniči – govori Peršon.
Mora se svakako istaknuti da obranu igra cijela momčad, dobra obrana počinje s prvom napadačkom linijom, na suparničkom dijelu travnjaka. A to kod Dinama nije bilo tako ni u Münchenu, ni u Koprivnici, Plavi su bili rastegnuti poput “kobasice”, nisu izgledali kao povezana cjelina. Kao da je napad igrao svoju utakmicu, veznjaci svoju, obrana svoju i na kraju je, dakako, patio vratar. Bez potrebne trke, energije i agresije…
– Apsolutno se slažem. I to je bio golemi problem, mnogo se toga poremetilo, međutim vjerujem da je igračima sve to jasno i da će na dolazećim utakmicama vratiti neophodnu kompaktnost. Ako se već nešto loše Dinamu trebalo dogoditi, onda je svakako dobro što se to sad dogodilo, na početku sezone, koja se tek počinje zahuktavati. Dinamo je očito upao u krizu i morao bi što prije pronaći izlaz iz tog “tunela”, što prije bi u Maksimiru morali pronaći dobroga trenera. I onda se trebaju mijenjati neke potankosti koje su dovele do ove krizne situacije – smatra Peršon.
