Pred svlačionicom i stručnim stožerom stoje Koprivnica i podravski zid koji se odjednom čini većim i višim od kineskog, no ako žele ostati u igri, to je zid koji “modri” jednostavno, kako god znaju i umiju, moraju preskočiti. Pred Upravom, pak, strši problem koji se još ljetos činio riješenim, no sada postaje kritična točka sadašnjosti, ali još više budućnosti kluba – sportski sektor. A uz ono što je postala glavna kost u eteru – pitanje sportskog direktora – u pozadini ipak nije jedino o čemu se razmišlja. Odluke se moraju donijeti, ali kao što smo i naveli, te odluke nisu nimalo jednostavne i, pogotovo, to su odluke gdje mjesta za propust više nema.
– Marco Neppe je ime koje se pojavilo u medijima, no morate nešto znati: njegov CV zvuči vrlo dobro, dapače, ali on u Bayernu nije bio “decision maker”, nego djelić sustava, a kao drugo, on bi došao u okruženje u kojem tek treba shvatiti što se događa, kako stvari funkcioniraju i koji su uopće Dinamovi strateški ciljevi. Slična je stvar, a vidim da se barata i njegovim imenom, i oko Olafa Rebbea – reći će jučer u strogom “offu” poznavatelj materije.
– Dinamu u ovome kritičnom času treba netko tko će se isturiti i koji na van zvuči super, ali… Nisam siguran koliko je to blagotvorno rješenje.
Situacija je jasna, jer kada krenemo raslojavati priču, onda se bistri potreba za kompletnim i višeslojnim preslagivanjem. Prije godinu dana nije bilo čovjeka iz kojeg god suprotstavljenog tabora koji nam nije govorio da je Šimićevo postavljanje u paketu Marka Marića i Ivu Milića na čelo Dinamove škole nogometa bio odličan potez. Obojica su napravili velike iskorake u radu, bili su i terenci s idejom, čija je implementacija donijela progres u radu i stvaranju. Pritom je Marić polako sudjelovao i u kreiranju sportske politike, kao jamac za budućnost. Ipak, prošlo ljeto Marić je avansirao na mjesto SD-a, a Milić je ostavljen u školi. Devet mjeseci kasnije, Marića više nema, a vodstvo “modrih”, kako čujemo, uz novog sportskog direktora potencijalno traži i Milićeva nasljednika jer raspareni, očito, nisu uspjeli zadržati letvicu koju su sami postavili tamo gdje su se u tandemu očito snalazili kao kod kuće. Možda je i zato jučer osvanula nova informacija da jedan od kandidata u svom taboru ima i šefa škole… No, opet, tako je razmišljao i Osijek, a znamo kako je to završilo.
Ujedno, Dinamo ne traži samo dva ključna lika u sportskom sektoru. Dinamo kapilarno traži još pregršt rješenja na području skautske službe, novih ljudi u školi, a pritom mora stvoriti i stručni stožer za B-momčad, dok ujedno i dalje traga za partnerskim klubom, barem u dijelu dok B-momčad iz četvrtog ne dođe do drugog ranga natjecanja.
U prijevodu, Manenica i Uprava u potrazi su za nekih dvadesetak ljudi u ključnoj, nogometnoj sferi Dinamova života. Naći ljude koji će nositi Dinamove ambicije i strategiju. Strategiju koju bez dileme mora stvoriti Dinamo. A onda dovesti ljude da je slijede. A ti ljudi ujedno koštaju.
Pa i ti ljudi moraju sigurno sa sobom dovesti nekoliko “svojih”, odlučiti po pitanju ključnih poluga u školi, a pogotovo prvoj momčadi (čitaj: status Cannavara, koji navodno ima ugovor do ljeta 2026. i klauzulu odlaska u slučaju raskida tešku, ako nas informacije ne lažu, oko 600 do 700 tisuća eura). Mogu li sve te zahtjeve sprovesti stranci, nebitno s kojeg govornog područja dolaze? To je ključno pitanje. Jer “modri” moraju pogoditi čovjeka, a onda se i nadati da će taj netko sve poloviti u vrlo kratkom roku, s obzirom na to da će ovo ljeto, kako god sezona okonča, biti kritično po mnogim pitanjima sportskog sektora. Pogreške su, ponavljamo, normalne, pogotovo u poslu kao što je nogomet, Manenica i društvo ušli su u nešto čime se prije nisu bavili, nastavno na eru potpuno drugačije vladavine, imaju i želju i emociju, no odluke pred njima doista su sudbonosne. Kratkoročno, ali i dugoročno. Zbog svega toga, uzeti si vrijeme najbolja je odluka. I još jednom preispitati tržište. I ideju, s ključnim pitanjem: je li stranac zaista najbolje rješenje?
