Hype koji traje oko izvanserijskog talenta Belinha koji stasa u Maksimiru nije nov. Štoviše, otkad je stigao u Zagreb, s obzirom da je Brazilac, i da doista taj 16-godišnji Rafael Cirino Gomes s razlogom slovi kao “wunderkind”, Belinho je priča. Video-isječci odavno su u “trendingu”, izjave o njegovu napretku se “shareaju”, a objave kako želi igrati za Hrvatsku sinonim su viralnosti.
Zbog svega toga, informacija da ne putuje u London s juniorima morala je imati efekt kakav je imala, iako iz kluba uporno ponavljaju da – slučaja nema, te da je zbog fizikalija u ovome času svrsishodnije razvijati ga kroz kadete, bez preskakanja stuba, na kojima su se ionako mnogi spotaknuli. Proces odrastanja, dakle. Proces koji, međutim, u Dinamu prolaze još neki klinci. Priča oko Belinha, pak, skrenula je pozornost prema – Poreču. Tamo se, naime, ovih dana pod paskom izbornika Marijana Budimira reprezentacija U17 sprema za SP koji se kroz nekih dva tjedna igra u Kataru. A ako je problem što Dinamo nema izaslanika kod Zlatka Dalića, a ujedno je “tanak” i kod Ivice Olića, kod Budimira – problema nema.
U zavjetrini “hypea” oko Belinha, zatim i Varele, dolje, u Budimirovu vrtiću pet je maksimirskih izdanaka: prvi među jednakima svakako je Leon Jakirović (17, stoper), kojeg se s razlogom već sada vidi kao momka koji zaslužuje seniorsku minutažu, jer Dinamova je proizvodnja padom B-momčadi zakočila, a osim njega u Istri su i Nikola Radnić (17, stoper, po mogućnosti i vezni), Jona Benkotić (16, vezni), Krešimir Radoš (17, vezni), kao i Patrik Horvat (17, krilo). S time da je u Budimirovu kadru i Karlo Pajsar (17, stoper), kojeg je lani Marko Marić (olako) pustio u Parmu, a kako klinac tamo ne igra, šuška se da bi za sve bilo najbolje kada bi se vratio kući…
– S obzirom na zaustavljen protok proizvodnje kroz B momčad, kao i činjenicu da klub nema partner-kluba gdje bi klince odgajao, pa neki već tri godine igraju za juniore, što je nonsens, ovo se čini kao prva značajnija generacija u posljednjih pet godina. Jasno, to su još klinci, ali s jasnim planom imaju lijepu perpspektivu – reći će jedan od boljih poznavatelja maksimirskog inkubatora.
Čudi i strši, pritom, činjenica da recimo Benkotić, jedini 2009. godište, igra u Dinamu za kadete, a sada će, eto, biti član juniorske reprezentacije Hrvatske u Kataru, gdje se očekuje da ova generacija prođe skupinu (Senegal, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kostarika, dalje idu prve dvije momčadi iz svake skupine, te osam najboljih trećeplasiranih sastava). Jer, kažu nam, ova generacija ima “ono nešto”.
Ne samo dojmom, već i opipljivo; naime, ova je generacija u stvaranju nekoliko godina, a dobar rad unutar selekcija koje su krenule kroz U15 i Sretena Ćuka, koji je inače u finalu SP-a imao “sedam izaslanika”, koje je trenirao, a kroz ruke su mu prošli i igrači poput Olma, vidi se i u činjenici da je 18 od 20 igrača na Budimirovu popisu prošlo selekcije “vatrenih”. A pritom su, recimo, osvojili trofej Vlatka Markovića, našamarali Mađare 8-0, što je najveća pobjeda unutar mlađih hrvatskih selekcija ikad, padaju Ukrajina, Švedska, tuku se s Italijom, Španjolskom, a prije koji dan Belgiju su ispratili sa – 7-0!
– Generacija ‘89. dosad je znana kao najjača, jer je u finalu SP-a imala pet igrača (Badelj, Pivarić, Perišić, Vida, Lovren), ‘95. čine Pjaca, Mario Pašalić, Jedvaj…, ona ‘98. je jako obećavala ali ipak nije nadmašila ‘89. (Brekalo, Sosa, Moro, Šemper, Kalaica…), a sada, da, stiže generacija ‘08. Ovo je ozbiljna grupa momaka, od kojih se očekuje iskorak, ali on se neće ogledati (samo) kroz SP, već ako će u budućnosti imati šest do deset igrača u reprezentaciji U21. Što bi zunačilo da se njih dvoje do petero očekuje da dođe i do seniorske selekcije – otkriva nam naš insajder.
Uz dinamovce, koje ističemo upravo zbog Belinha i činjenice da je nastala suša u proizvodnoj traci, ali, eto, budi se nova nada, kojoj se mora dati prostor i za klupski rast, ima ovdje i četiri hajdukovca (Mateo Čupić, Roko Vojvodić, Davor Bistre, Bruno Mišura), tri Osječanina (Matej Grahovac, David Kalem, Jona Ježić), sedam “gastarbajtera” (Karlo Pajsar, Andrija Burcar, Mateo Bošković, Duje Slišković, Borna Ivanda, Ivan Križić, Tino Kusanović)…
– Imaju neki germanski duh, gard pit-bulla, kad osjete da mogu, onda će te provući kroz mašinu za meso. Potencijal koji dugo nije bio ovako intrigantan i zanimljiv. I kroz aspekt Dinama, ali i u kontekstu kompletnog hrvatskog nogometa – zaključuje se ovaj siže na koji valja obratiti pozornost.
