Ima li nekog nezadovoljstva u plavoj svlačionici? Ima ih u svakoj svlačionici, naravno da su nezadovoljni oni dečki koji ne igraju. Posebno kad rezultati nisu adekvatni, pa oni koji ne igraju, ne mogu biti sretni. Poput Sandra Kulenovića. Ili Lukasa Kačavende recimo…
Međutim, naši izvori koji sežu u svlačionicu nam tvrde da nikada, baš nikada nije bilo nikakve nediscipline ili bilo kakvog neposluha. Svim igračima je itekako stalo da Dinamo na kraju uzme naslov prvaka, kažu da se to najbolje vidi na treninzima. Konačno i na utakmicama, bez obzira što igre nisu od onih koje bi trebalo pohvaliti, dapače, treba ih kuditi.
Priča je zapravo krenula nakon varaždinske utakmice, kad su stariji igrači zadnji ostali u svlačionici. Pa se logično povela priča da su razgovarali, idemo to tako kazati, o aktualnom trenutku, koji nije idealan. Što bi trebalo biti normalno, pa nije prvi put da dečki koji su dugo u plavom domu međusobno komuniciraju i druže se.
Posebno je to bilo izraženo u vrijeme dok je u Maksimiru bio trener Sergej Jakirović. Takvo okupljanje senatora tada se prozvalo ‘pušačka soba‘. Sjećamo se posebice one utakmice na startu prošlog proljeća, kad je Dinamo doma izgubio od Lokomotive 0:3. Jakirović je nakon te utakmice visio kao luster, tada se u kuloarima zborilo da mu već traže nasljednika. Ipak, tada su skupa sjeli senatori i trener, održali su prvo jedan, a kasnije i nekoliko sastanaka nakon kojih je Dinamo krenuo u nezaustavljivu seriju koja je na koncu dovela do – dvostruke krune.
Zanimljivo, taj prvi sastanak održan je baš prije utakmice s Istrom 1961 u Puli! A sad u subotu opet slijedi utakmica u, pogađate, Puli.
Dinamo je prošle sezone pobijedio Istru 1961 s 1:0. Možemo ustvrditi da je to bilo izletavanje iz startnih blokova, prekretnica koja je najavila Dinamov pohod na novi naslov prvaka. Ukupno je do kraja sezone Jakirovićeva momčad ostvarila 15 pobjeda i tri remija, bez poraza! Sada se taj rezultat više ne može ponoviti, jer je do kraja prvenstva još samo devet kola. I što je jako bitno, Dinamo ne ovisi sam o sebi. Pet bodova zaostaje iza Hajduka, četiri iza Rijeke, uz lošiji međusobni omjer s oba suparnika.
Modri, čak i da pobijede svih devet utakmica do kraja, ne bi bili sigurni prvaci. Bodove moraju gubiti i Hajduk i Rijeka, odnosno, Dinamo mora u zadnjih devet kola osvojiti šest bodova više od Splićana i pet više od Riječana. To je čista matematika. Koja sugerira da Modri praktički više nemaju pravo na kikseve, bez obzira što je nekonskantnost pobjedničkih rezultata činjenica koja prati i Hajduk i Rijeku. U modrom klubu se nadaju da će tako biti i dalje, te da će njihovi konkurenti negdje zapeti, dok će Cannavarovi dečki pobjeđivati.
A za ta pobjednička ostvarenja će talijanskom stručnjaku itekako biti potrebni baš senatori, jer to su dečki bez čijeg iskustva i doprinosa želja za obranom naslova biti samo sanak pusti. Makar je sasvim bjelodano jasno da nisu više tako moćni kao nekad, ako hoćete i kao lani.
Neki od njih nemaju više takav doprinos u momčadi, a neki bi na ljeto, poput Ristovskog i Petkovića, mogli i otići. No kad kuća gori, oni su vatrogasci. Pa samo se prisjetimo utakmice u Varaždinu. Koga je uveo Cannavaro kad je bilo napeto? Brunu Petkovića koji je izborio jedanaesterac i realizirao ga spriječivši poraz. Uveo je i Stefana Ristovskog na lijevu stranu, što je izgledalo kao posve promašeni potez. Još kad dodamo da je Rile imao žuti karton, koji je dobio na klupi za pričuve, potez Talijana bio je još besmisleniji.
Međutim, sve je to zapravo pokazalo, barem se nama tako čini, da Cannavaro vjeruje senatorima. I da će se odlučiti za njih i kad djeluje da to nije pametno niti svrsishodno. Naravno da se nikada ne može ništa tvrditi sa stopostotnom sigurnošću, ali definitivno se može steći jak dojam da se Mister u kriznim trenucima baca oko na iskusne igrače.
Konačno, jedva je čekao povratak Josipa Mišića, također jednog od senatora s kojim igra modre momčadi ipak ima neku sasvim drugu dimenziju. Tu je i kapetan Arijan Ademi, klupska ikona, koja bi za Dinamo, metoforički kazano, dala krv. Iako je zadnje dvije prvenstvene utakmice ostao na klupi za pričuve, bodrio je one koji su igrali baš onako, fanatično. Taj čovjek, najtrofejniji u klupskoj povijesti ‘ljepilo‘ je kompletne svlačionice.
No dobro, vrlo brzo ćemo vidjeti kako će se rasplesti kompletna maksimirska priča koja do sada nije bila uspješna na domaćoj sceni. Treće mjesto na prvenstvenoj ljestvici, ispadanje iz Kupa u četvrtfinalu, svakako nisu rezultati s kojima se klub može pohvaliti. Ako Modri ostanu bez ijednog trofeja ove sezone, biti će to, budimo iskreni, debakl.
Da se to ne dogodi, iako više ne ovise samo o sebi, trebati će im maksimalno zajedništvo i – pametni potezi trenera. Uz, naravno, kikseve Hajduka i Rijeke.
