Nekidan je dao odličan intervju kolegi Crnjaku iz SN o svojoj epizodi u Ludogorecu, koji je napustio s “tripletom” i ozbiljnom financijskom ostavštinom u blagajni, ali novi poziv u Cetinje “bezecirale” su kuglice iz Nyona, koje su, eto, potencijalno bugarskog prvaka gurnule u naručje Rijeci. Ako, naime, Ludogorec prođe Dinamo iz Minska, slijedi okršaj s prvakom Hrvatske.
Što se i očekuje, jer, budimo realni, Ludogorec je po svemu u odnosu na Bjeloruse apsolutni favorit…
– Slažem se – reći će u startu odlično raspoloženi hrvatski trener.
– Igrali su, nevjerojatno, i lani u europskim kvalifikacijama i tada je Ludogorec prošao dalje. Doduše, Dinamo je nakon 0:2 iz prve utakmice u uzvratu dobio 1:0, pokazujući da nije bezazlen, ali realno, sve osim prolaska moga bivšeg kluba bio bi senzacija.
Pogotovo jer je Jovićević u “dotu” svom nasljedniku, portugalskom stručnjaku Ruiju Moti ostavio ozbiljnu, šampionsku momčad…
– Ludogorec zadnjih 14 godina igra skupine europskih natjecanja, osvaja naslove, u prijevodu, momčad u kojoj ima nekoliko važnih igrača koji su tamo zadnjih pet-šest godina, ima izgrađen šampionski, pobjednički gen, što je jako bitno. Istina, u posljednjem periodu klub je promijenio smjer, pa je umjesto dovođenja iskusnijih Brazilaca od 25-26 godina krenuo u dovođenje mlađih Brazilaca koje treba nadograditi, postaviti na razine europskog nogometa, zbog čega se umjesto u LP klub mahom kvalificirao u EL i KL, ali sada ima želju opet biti dio europske elite. Jasno, prvo skoči pa reci hop, ali kažem, Ludogorec je favorit…
I ne samo kontra Bjelorusa…
– Koliko vidim, otišli su Selahi, Djouahra… ako odu i Fruk, Janković, Radeljić…, trebat će ih promptno nadomjestiti za borbu. S te strane, Rijeci je posao ipak otežan. Niti slučajno ih u opciji međusobnog sudara ne želim otpisati, Ludogorec će ući u taj duel kao favorit, no to je možda za Riječane i bolje. Vidjet ćemo.
Sjećamo se da je i lani Dinamo odahnuo kada je umjesto Ludogoreca u finalnom dvoboju za ulazak u LP dobio Qarabag.
– Čudna, jedna od “onih” utakmica: imaš 2:1 iz prvog susreta, imaš 2:1 u uzvratu nakon sat vremena igre, a onda u sudačkoj nadoknadi dobiješ gol za produžetke i tamo se raspadneš. Kažem, i to je dio priče o klincima koji trebaju ubrzano odrasti.
Što ćemo s Rijekom?
– Skinuti kapu, druge nema. Poznajem Radomira Đalovića i onakav kakav je bio kao igrač, sada je kao trener. Zna znanje, a taj gard, kada si “unutra”, onda te i igrači prate. A Đalovića prate. Za osvajati naslove, uvijek kažem, ne trebaju ti igrači, već ljudi. Oni koji to žele. A kada uza sve imaš zdravu okolinu, onda se i krize, koje je Rijeka imala, lakše i brzo prebrode. Upravo taj detalj pokazuje da Đalović raspolaže, ili je raspolagao, zdravom grupom ljudi.
Znači li to, zapravo, i titule ne osvajaju treneri, već lideri?
– Nije loša analogija… Znanje je moć, želja za nadogradnjom, učenjem, samospoznaja da nisi gotov, da sve znaš. Ako uz to živiš s momčadi, za treninge, za utakmice, za rezultat, ako umješno rotiraš, što smatram da je ključno, da su svi “našpanani”, onda je sve lakše. Ako, pak, uza sve to imaš neku crtu liderstva, sigurno ne odmaže, dapače – zaključit će Jovićević svoj ekspoze…
