Fabio Cannavaro i dalje je trener Dinama. U ponedjeljak je vodio trening na maksimirskom stadionu. Po onome što smo čuli, treniralo se kao i inače, talijanski stručnjak i igrači su se ponašali kao i obično, kao da se ništa posebno ne događa.
Treningu je prethodio sastanak Cannavara s njegovim dečkima. Zanimljivost tog sastanka leži u činjenici da su u svlačionici bili samo igrači i Cannavaro. Ostali članovi stručnog stožera nisu bili prisutni na tom razgovoru koji je prethodio treningu. Valjda je Mister želio biti sam s neposrednim proizvođačima, obrazložiti im situaciju u kojoj se nalazi on, ali i – oni. A ta situacija je, naravno, iznimno loša, bremenita, dramatična.
Razgovarali smo neslužbeno s ljudima povezanima s maksimirskim klubom i nije bilo teško zaključiti da se nalaze u iznimno nezgodnoj, zahtjevnoj poziciji. Možda bi riječ koja najbolje označava raspoloženje ljudi koji odlučuju u plavom domu jest – nesigurnost.
Nesigurnost u odluku o novom treneru koju bi trebali donijeti. Objektivno, nije im za zamjeriti. Jer dosada je bilo odluka koje su u konačnici bile uzrok kompletne crne priče. Otkaz Jakiroviću, odabir Bjelice pa otkaz i njemu, imenovanje Cannavara, imenovanje Marka Marića pa onda otkaz…
Onako na prvu možemo ustvrditi da je svaka odluka imala okus pogrešaka. Sada je svima jasno da pogreške više ne smije biti. Naročito u odabiru novog trenera. Pa nam se nekako i čini logična informacija koju smo u ponedjeljak čuli u klubu. Ona glasi: “O treneru ćemo odlučiti nakon što objavimo ime novog sportskog direktora, u razgovoru s njim ćemo odlučiti što i kako dalje”.
Nismo čuli rečenicu da bi sportski direktor trebao imenovati novog trenera, odnosno odlučiti da Cannnavaro krene put Italije. Makar bi to trebalo biti jedino logično i normalno. No, dečki koji vladaju Dinamom očito su slušali refren Gibonnijeve pjesme ‘Ovo mi je škola‘. Jedan stih kaže ‘Drugi puta ću pametnije‘. Mi bismo dodali još jedan stih iz iste pjesme: ‘Na poljima od snova ne pušta se korijenje‘.
To je zapravo poruka svima koji odlučuju u plavom domu. Dečki, jedno je voljeti klub, drugo je njime upravljati. Zato je možda i dobro da se ne zaletavaju kao bik na crvenu krpu, neka koridu ipak prepuste novom sportskom direktoru, neka on bude toreador.
S obzirom da se razmišlja o trojici mogućih kandidata Španjolaca (Garcija, Riera, Sanchez), možda je onda i najbolje tako. Makar u konačnici neće moći pobjeći od odgovornosti, kazati da je novi sportski direktor dao otkaz Cannavaru i izabrao novog trenera. Jer oni su odabrali novog – sportskog direktora.
Uglavnom, sve se to vrti u krug i na kraju uvijek završi na onima koji donose odluke, na vrhušci kluba: Upravi, Zajecu, Izvršnom odboru. Nema dovoljno velike plahte pod koju se Dinamovi upravljači mogu sakriti, igra skrivača u Maksimiru je završena. Pa je u toj kakofoniji raznih ideja i rečenica u kojoj se nitko ni sa kime ne može dogovoriti stvarno najbolje čekati imenovanje sportskog ‘diše‘. Koji bi trebao biti toliko pametan, mudar i dobro upoznat sa svime da donese ispravnu odluku.
Dakle, čovjek kojem se još ne zna ime je Dinamov as iz rukava. A taj as bi trebao završiti poker u Maksimiru. Poker u kojem će Cannavaro biti gubitnik ili dobitnik, ovisno od pogleda. Jer Talijan će na kraju, bez obzira na to što će kuvertirati otkaz, uzeti lovu s maksimirskog stola. Ta lova zove se otpremnina.
Realno je očekivati da Mister neće voditi utakmicu s Osijekom u sljedećem kolu, da će tu dužnost imati njegov pomoćnik Sandro Perković. Hoće li Perković dočekati kraj sezone pa će onda doći novi trener, u ponedjeljak je bilo nepoznato. Jer, ponavljamo, čeka se novi sportski direktor…. Na njegov odabir čekalo se dugo, kao da je bilo kompliciranije od biranja pape. Ali možda već u utorak ili srijedu trebao bi se pustiti bijeli dim iz ‘maksimirske Sikstinske kapele‘. Barem se zna da je ‘camerlengo‘, plavi ‘kardinal‘ koji je nadzirao izborni proces, bila – Uprava. Na čelu s prvim čovjekom Zvonimirom Manenicom.
