Dominik Livaković koji je s Vatrenima u SAD-u sve je učinio da dođe u Dinamo, maksimirski klub također je sve napravio da reprezentativna ‘jedinica‘ stigne u plavu svlačionicu u zimskom mercatu. I Livi je stigao na oduševljenje svih onih koji obožavaju plavu boju. Najbolji hrvatski vratar u posljednjih godinu i nešto dana doživio je ozljedu, potom pao i u drugi plan u turskom Fenerbahčeu koji je kulminirao posudbom u Gironu, koja ga je dovela, da bi ga ostavila na – klupi. Dolazak u Dinamo označio je kraj kalvarije i povratak u vratarski život.
– Bilo je dosta ponuda drugih klubova, pogotovo iz Italije, ali ja sam se s čelnim ljudima Dinama dogovorio još u studenome i više me nije zanimao prelazak ni u jedan drugi klub. Imao sam tešku godinu, nisam mogao uhvatiti kontinuitet igranja. Odluku sam donio i zbog igračkih motiva, ali i zbog emocija prema Dinamu – kazao je Livaković po povratku u Maksimir.
Nakon transfera u turskog velikana, teškog 6,7 milijuna eura, Livi se tako vratio kući. Detalji povratka u Maksimir okvirno su poznati. Dinamo će polugodišnju posudbu platiti 300 tisuća eura, a Livaković se odrekao primanja u Feneru, oko milijun i pol eura neto, te će u Dinamu do kraja sezone braniti besplatno, uz eventualne bonuse vezane uz klupska dostignuća.
A što će se zbiti tada? Hoće li LIvaković ostati i Dinamu i nakon kraja sezone u kojoj će po svemu Modri osvojiti naslov prvaka? Stvari stoje ovako. Dinamo je na kraju ove sezone spreman ponuditi Livakoviću ugovor na pet godina. Zna se i maksimum koji plavi klub može ponuditi reprezentativnom vrataru, on iznosi 750 tisuća eura godišnje, plus bonusi koji se mogu ostvariti zahvaljujući uspješnim europskim rezultatima, osvajanjem prvenstva i kupa. Također, Zvonimir Boban, predsjednik kluba može mu dati, nazovimo to tako, ‘predsjednički dodatak‘. Na to Zvone ima pravo… Tako da bi Livaković mogao stići do cifre od milijun eura godišnje. Dinamo mu ne može platiti više. Niti ne želi, jer čvrsto se drži svog maksimuma kad se radi o godišnjoj plaći i od toga se neće odustati.
To je priča kad se radi o Dinamu. A kakva je priča s Livakovićem? On ima ugovor s turskim klubom do ljeta 2028. godine. Po tom ugovoru, do njegvog isteka, pripada mu oko 5 milijuna eura neto. Matematika je jasna, Livi bi za pet godina ugovora s Dinamom u najboljim okolnostima, da se poklope svi bonusi, mogao zaraditi 5 milijuna… Koje bi u Feneru zaradio za dvije godine. Ali jasno jest, Livaković sigurno ne bi ostao u Turskoj i čekao isplatu a da ne brani. Po svim informacijama koje imamo, Liviju je prekrasno u Zagrebu, u njegovom domu. Ali ne treba trčati pred rudo i donositi bilo kakve zaključke unaprijed.
Pred nama je Svjetsko prvenstvo, treba vidjeti što će se događati nakon njega. Svi mi želimo da hrvatska ‘jedinica‘ brani sjajno na Mundijalu, da bude od najveće moguće pomoći Vatrenima na putu do još jednog velikog rezultata. Ali ako se ostvare naše želje, onda bi to mogla biti jako loša vijest za zagrebački klub. Jer onda je logično očekivati da će Livi imati ponuda koje će imati miris lukrativnog transfera. Gotovo je sigurno da bi mu bilo koji klub koji će ga željeti između vratnica mogao ponuditi puno veći novac od tih milijun eura godišnje koliko bio najviše mogao zaraditi u Maksimiru. Evo recimo, već se i prije nekog vremena pojavila informacija da je za njega zainteresiran Torino, prije toga se iz talijanskih medija probila vijest da ga želi i Genoa…
Onaj refren ‘nije u šoldima sve‘, zvuči podosta romantično, zar ne? I Livaković ga je već jednom ‘otpjevao‘ kad se pristao doći u Dinamo odrekavši se 1,5 milijuna. Međutim, može li ga stalno ‘pjevati‘? Možda je on takav tip da zaista može, ali s druge strane, tko mu može zamjeriti ako ode za većom plaćom koju mu Dinamo ne može dati? Maksimirski klub ne može financijski konkurirati puno bogatijim europskim klubovima.
A ima još jedna priča koja nam je sjela iz insajderskih izvora. Radi se o odšteti koju bi Fenerbahče mogao tražiti za Livakovića. Turci, to je jasno, ne žele Livakovića, puno ih košta, pa je za očekivati da bi ga pustili za nekih milijun ili dva milijuna eura. Kad je Dinamo pregovarao o možebitnoj kupnji, onda su tražili čak četiri milijuna… Međutim, koliko smo uspjeli saznati, Dinamo ne razmišlja o plaćanju odštete za Livija! Iako bi u Maksimiru prioritetno željeli zadržati Dominika, bilo kakva odšteta koja ima dodir s ‘milijunom ili nešto više eura‘ ne dolazi u obzir. Tako da zapravo, Dinamo bi Livija od Fenera želio dobiti – bez odštete. Što bi imalo smisla i za Fener, koji bi se puštanjem našeg reprezentativnog vratara riješio njegove dvogodišnje plaće od 5 milijuna eura. Ali naravno, ako neki europski klub bude spreman platiti odštetu Turcima, logično je da će ga onda radije prodati, nego pustiti besplatno u Maksimir.
– Vidite, Livaković ima 31 godinu, ako na ljeto i ode iz Dinama, on će nam se opet vratiti – kaže nam insajderski izvor.
U ovom trenutku, ako stvari promatramo s uvažavanjem logike, onda je pomalo teško zamisliti da će Livaković nakon kraja ove sezone ostati u Dinamu. Ali mnogo puta se nešto što se čini logičnim, pretvori u – nelogično. Projekt ‘Livaković u Dinamu slijedećih pet godina‘ ima mnogo zapreka koje izgledaju nepremostive, ali priču možemo zaključiti s još jednom rečenicom koja je ‘off the record‘ stigla iz Maksimira…
– Mi smo na čekanju…
