Slavko Ištvanić u petak u podne počeo je štrajk glađu.
– Počeo sam štrajk glađu i idem do kraja – kazao nam je negdašnji igrač Dinama s više od 500 nastupa za maksimirski klub između 1983. i 1995. godine.
Medijski je već bilo publicirano zašto.
– Dinamo mi je dužan 75.000 eura i kamate, a dug se vuče već 30 godina. Prošle uprave su me prevarile, želim da aktualna bude prema meni korektna i da mi isplati ono što je moje. Neki govore da su dugovi Dinama dioničkog društva otišli sa stečajem, ali to sa mnom nema veze, ja nisam igrao za dioničko društvo nego Dinamo udrugu građana. Koja i danas postoji. S udrugom građana sam potpisivao ugovore. Želim da se to pravno riješi između kluba i moje odvjetnice. Ne tražim kompletne kamate već dogovor.
Razgovarao je sa sadašnjim čelnicima Dinama.
– Jesam, sa svima, Velimirom Zajecom, Dubravkom Skenderom, Zvonimirom Manenicom, i tako već pet-šest mjeseci. Stalno mi govore “nazvat će te netko”. I ništa. Posljednji put razgovarali smo prije tri tjedna.
Doma je u kući, od petka uzima samo vodu.
– Čekam poziv iz Dinama, otkako je objavljeno da sam započeo štrajk glađu, nitko me nije nazvao.
Ištvanić ima 29-godišnjeg sina koji boluje od cerebralne paralize, a još dok je bio igrač umrla mu je tek rođena kćer, kasnije i otac. Navijači su 2019. napravili akciju za njega u Ciboni, skupili novac, ima li sad podršku navijača?
– To je tada bilo spontano, imao sam podršku, ne znam sada što reći… Podržao sam opciju koja je sada na vlasti, htio sam da dođu novi ljudi, dinamovci, došli su, nadam se da će imati razumijevanja, želje i volje da se to riješi. A ja neću odustati od ovoga što sam pokrenuo.
