Zar opet? Pa za Majku Božju, kojoj se mole masovno navijači Hajduka, zar nova europska blamaža? Bilo je takvih, pa i težih sramota “bijelih” (nenadmašna je ona u prvom kolu kvalifikacija za Europa ligu 2019. od Gzire United, 2-1 na Malti, 1-3 u Splitu), ali ova eliminacija je posebno bolna. Kad je riječ o sportskoj dimenziji debakla, moglo bi se zaključiti da su “bijeli” tijekom prošlih četrnaest godina navikli na takve udarce. Međutim, eliminacija s europske scene ovom prilikom ima dramatičnije učinke zbog financijskog kolapsa “bijelih”, čije rukovodstvo se nadalo, pa i vjerovalo, da bi mogućim probojem do natjecateljske formule Konferencijske lige (garantiranih šest utakmica) najlakše pokrili dio dugova.
Ostavimo te mučne probleme predsjedniku Hajduka Ivanu Biliću, mora se i ovom prigodom napomenuti, navodno bolje plaćenom od predsjednika države, vratimo se novoj katastrofi, ovaj put u Tirani.
Sada će vjerojatno početi razna iživljavanja na račun čemerne sudbine splitskog kluba na europskoj sceni, bit će zluradih komentara na račun neuspjeha, ali i onih koji će se po tko zna koji put obračunavati s bivšim trenerom Gennarom Gattusom – koji je na startu sezone prošlog ljeta doživio slom svoje momčadi protiv slovačkog autsajdera Ružomberoka (0-1, autogol Zvonimira Šarlije), ali je u prvenstvu u prvih jedanaest kola osvojio “belecu” od 27 bodova (osam pobjeda i tri neodlučene). Iskoristit ću priliku i prisnažiti – s objektivno, ipak slabijim igračkim kadrom… Pogotovo sa sjajnim Markom Livajom, koji je prihvatio Gattusov zahtjev za perfektnu fizičku pripremu, tako da je očigledan njegov manjak u aktualnom sastavu.
Statistika kaže da je Livaja na 15 odigranih europskih utakmica postigao samo jedan gol, i to iz kaznenog udarca protiv Tórshavna (2-0), upisao je i jedan autogol protiv Villarreala (2-4). Pitanje je zašto je Livaja tako moćan u nacionalnim nadmetanjima, a tako jalov, kad je riječ o europskim dvobojima. Moglo bi se odgovoriti kako je Livaja doživio svoj preporod povratkom na Poljud u veljači 2021., dok je u inozemstvu samo povremeno blistao…
Kada je prije dvije godine Livajin agent Vicenzo Cavalieri plasirao informaciju o zanimanju nekih inozemnih klubova, uz odštetu od sedam, osam milijuna eura, takva mogućnost je isključena, jer je Livaja na račun svojih igara i tretmana od bivšeg predsjednika Lukše Jakobušića postao praktično gazda na Poljudu. Tako se Livajin utjecaj pokazao kao bitan prilikom smjene Ivana Leke, posebno prigodom privilegiranog angažmana Mislava Karoglana.
Sada se događa jedna suprotnost, tretman Livaje kod udruge Naš Hajduk i dalje je prinčevski (dobio je drugi put najviše priznanje “Hajdučko srce”, uz prave ovacije “torcidaša”), dok poslije ispadanja s europske scene doživljava ipak neprimjerene kritike. No, mora se priznati da Livaja ove sezone ne djeluje onako goropadno kao prošle. Međutim, trener Garcia ga brani:
– Livaja dobro radi i trudi se. Znamo što od njega moramo očekivati, vjerujem da je sretan, znam da će Marko biti bolji…
Uz dodatno objašnjenje da “napadači moraju zabijati”, te opravdanje kako “igrači nisu strojevi”, pa spominje Lionela Messija, koji nekad ima loša izdanja. Ostaje dojam da se na četiri nastupa u kvalifikacijama Livaja nije iskazao. Treba počekati njegov povratak u momčad na utakmicama u prvenstvu, moguće i protiv Slavena Belupa, premda još nije poznato je li se u završnici utakmice protiv DC-a ozbiljnije ozlijedio.
Bitna za negativni sveukupni rezultat protiv albanskog DC-a ipak je nedovoljno izražena pobjeda na Poljudu, tih 2-1 uz jedan, reklo bi se slučajan gol Dejvia Bregua, 30-godišnjeg napadača, prema Transfermarktu vrijednog 400.000 eura. I u toj utakmici igrao je Marko Livaja.
Jest, istina je, Bregu ga je zabio udarcem s dvadesetak metara, baš kako je pričuvni vezist Eridon Qardaku izveo u uzvratu s udaljenosti od najmanje 25 metara za šokantno vodstvo Dinama od 2-1 u 109. minuti, pa odmah u 112. Hekurana Berishe za 3-1. Ali naivno zvuči pokušaj opravdanja trenera Hajduka Gonzala Garcije;
– Neću plakati, u dvije utakmice imali smo mnogo prilika. Oni su zabili dva gola iz daljine…
No, ono što se ne može opravdati, to je činjenica da je albanska momčad ipak potpuno nadigrala Hajduk u revanšu, “bijeli” su sasvim razočarali svojom igrom, bez ritma, prave energije, kakva se u nokaut-utakmicama ipak traži. Djelovali su usporeno, nedozvoljeno mlitavo, sa zakašnjenjima u duel igri, i na kraju uz niz neoprostivih pogrešaka. Treći gol su primili poslije pogreške mladog Branimira Mlačića, koji je do tog trenutka bio jedan od rijetkih s pozitivnim nabojem. Uostalom, u najavi utakmice podsjetio sam koliki je teret na njegovim plećima na primjeru slučaja Luke Vuškovića, koji je poslije osam nastupa u prvenstvu spremljen u “škuricu”, kako ne bi došao u pitanje njegov transfer u Tottenham.
Urugvajski trener pokušao se pravdati, “teško nam je s igračima koje imamo igrati u dva natjecanja”, pa dalje “neki igraju svaku utakmicu, jer moraju”, “mogli bismo igrati u Europi kada bismo doveli još neke igrače”, “igramo s mnogo mladih igrača”…
Kada je Fran Karačić, činilo se, postigao spasonosni gol za izjednačenje, na 1-1, fatalna je bila, pokazalo se, loša reakcija s klupe, jer su svi povjerovali u sretan završetak. Taj pogodak Qardakua podsjetio je na onaj slučaj opijenosti “vatrenih”: vodeći gol Ivana Klasnića u 119., pa izjednačenje Semiha Şenturka u 120.!
Kako bilo da bilo, Hajduk je još jednom doživio potop u europskim dvobojima, pitanje je sada kakva će biti reakcija “bijelih” protiv Slavena Belupa.
